25.03.2012., nedjelja
PEDOFILIJA U CRKVI (ili Otvoreno pismo biskupu Puljiću)
|
Već je prošlo 2 god kako sam uputio Otvoreno pismo biskupima u Hr. Nije bilo nikakvog odgovora na ponuđeni mail. Još uvjek se nadam da će me biskupi ozbiljno shvatiti. Ako ništa drugo onda radi neprimjerenog ponašanja biskupa Puljića u vezi otvaranja slučaja don Ivanova, za kojeg se utemeljeno sumnja da je zlostavljao dječake koji su išli na vjeronauk, ili su na neki drugi način bili s njim u doticaju. Pismo je na ovom blogu negdje na sredini stranice sa datumom od 25. 04.2010. Ovdje ću donijeti skraćenu verziju kako ju je skratio don Anđelko Kaćunko. @BARTIJEVO PISMO BISKUPIMA GLEDE PEDOFILIJE Danas je Crkva ušla u fazu čišćenja koje će biti dosad najučinkovitije, jer su došla vremena opisana u poslanici prvog Pape, Petra apostola, 1 Petr 4,17:”Jer, vrijeme je da počne sud s domom Božjim”. A sad ću nešto napisati, kao što imam običaj, tako da nitko ne razumije. Ovo su vremena apostola Andrije. S njim počinje Evanđelje, ali i završava, ali u duhovnom smislu. Onaj dobri dio Crkve trpit će klevete i podmetanja radi onih svećenika kojima ime nije zapisano u Knjizi Života. Počelo je suđenje odurnim stvorenjima, pedofilima, izdajicama Boga i Crkve. Sama Crkva nije im se znala suprotstaviti najviše iz razloga opisanim u Pismima sedmerim crkvama- u četvrtoj Crkvi- Pokvarenoj Crkvi u Tijatiri (Otk 2,18-29). Ima još razloga zašto Crkva nije toliko efikasna u zaštiti od izdajstva u obliku zločina pedofilije. Izdajstvo je za zdravi dio Crkve uvijek bilo brana da se svećenik ne uzoholi radi obilja darova. Odnosno da ne postane farizej. Ta ‘navika’ Crkve da ima Judu u svojim redovima, po mom mišljenju otupila je ‘refleks’ zaštite u toj mjeri da je taj refleks zatajio nažalost i kad su najveći zločini u pitanju. A da je pedofilija najveći zločin koji zaslužuje doživotni zatvor, pokušao sam dokazati analizom tekstova iz Evanđelja i tu sam analizu bio slobodan uputiti biskupima putem Večernjakove blogosfere – blog Anđelka Kaćunka. To @bartijevo PISMO BISKUPIMA KATOLIČKE CRKVE nalazi se na njegovu blogu: http://bartimejcroata.blog.hr/2010/04/index.html a ovdje prenosim samo početak i zaključak. Pokušat ću iznijeti neka svoja zapažanja u svezi afera koje potresaju Crkvu. Nakana mi je osvijetliti grijeh pedofilije kroz analizu nekih tekstova iz Evanđelja. Mt 18,1-18 TKO JE NAJVEĆI U onaj se čas približiše učenici Isusu i zapitaše ga: „Tko je najveći u kraljevstvu nebeskom?“ Nato Isus pozva k sebi malo dijete, postavi ga pred njih te reče: „Zaista, kažem vam, ako ponovo ne postanete kao mala djeca, sigurno nećete ući u kraljevstvo nebesko. Dakle: najveći je u kraljevstvu nebeskom onaj koji se ponizi kao ovo malo dijete. Tko primi radi mene jedno malo dijete kao što je ovo, mene prima.“ NAVOĐENJE NA GRIJEH 6) A tko na grijeh navede jednoga od ovih malenih što u me vjeruju, bolje bi mu bilo da mu objese o vrat mlinski kamen što ga okreće magare i da ga utope u dnu mora. Jao svijetu zbog sablazni! Istina, sablazni moraju doći, ali jao onomu po kome sablazan dolazi. Ako te na grijeh navodi tvoja ruka ili noga, odsijeci je i baci od sebe, jer ti je bolje hromu i kljastu ući u život nego da budeš s dvjema rukama ili s dvjema nogama bačen u oganj vječni. Ako te i tvoje oko navodi na grijeh, iskopaj ga i baci od sebe, jer ti je bolje s jednim okom ući u život nego da budeš sa dva oka bačen u pakao ognjeni. Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih, jer anđeli njihovi, kažem vam, na nebesima neprestano gledaju lice Oca moga nebeskoga. ZALUTALA OVCA 12) Što mislite? Zar neće čovjek koji ima stotinu ovaca, kad mu jedna od njih zaluta, ostaviti devedeset i devet u gori te poći tražiti zalutalu? I uspije li mu da je nađe, zaista, kažem vam, više se raduje zbog nje nego zbog devedeset i devet koje nisu zalutale. Tako neće ni vaš Otac nebeski da se izgubi ni jedan od ovih malenih.“ BRATSKA OPOMENA 15) „Ako ti brat sagriješi, pođi te ga ukori nasamo. Ako te posluša, dobio si svoga brata. Ako te ne posluša, dovedi još jednoga ili dvojicu sa sobom da sve, oslanjajući se na izjave dvojice ili trojice svjedoka, bude vjerodostojno. Ako ni njih ne posluša, saopći to Crkvi! Ako li ni Crkve posluša, smatraj ga poganinom ili carinikom! Zaista, kažem vam: što god svežete na zemlji, bit će svezano i na nebesima, i što god razriješite na zemlji, bit će razriješeno i na nebesima.“ (…) „Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih, jer anđeli njihovi, kažem vam, na nebesima neprestano gledaju lice Oca moga nebeskoga.“ Matej ovo kaže da naglasi koliko su djeca u stalnom Njegovom Vidnom Polju. I koji to biskup smije zanemariti. I koji to pedofil koji je realizirao svoju sklonost smije biti na slobodi. Ako se uzme u obzir sve što je napisano u evanđeljima. Naime očita je težina grijeha iz one riječi – da ga utope u dnu mora- Ako se more uzme simbolično kao podsvijest, onda duhovna razina tih ljudi je dno dna. Jer nisu posvijestili svoja duhovna stanja tako što će vlastito ‘more’ ‘isušiti’. Jer Otkrivenje kaže 21, 1 „Zatim vidjeh novo nebo i novu zemlju. Jer, prvo nebo i prva zemlja nestadoše. Ni mora više nema.“ Ova rečenica svjedoči o upisanom Božjem Zakonu u pameti ljudi, koji se nađu dostojni novog neba i nove zemlje. (usp. Hebr 10,16) Mislim da sklonost pedofiliji dolazi prvenstveno sa razine duše čovjekove, zahvaćene tamom iz vlastitog duha. Duša je izložena nagovaranjem Sotone da se nanese nekom djetetu zlo, u vidu silovanja ili nekog lakšeg oblika toga zločina. To je zapravo nastojanje Sotone da izazove okolnosti koje su slične Adamovu padu i njegovom istjerivanju iz Raja zemaljskoga. Jer djeca su ta koja u svom srcu još uvijek nose Raj, obzirom na malu vremensku udaljenost od onog momenta kad im je duša ugledala Lice Božje u momentu svoga stvaranja. Zato je pedofilija strašan grijeh. Nevino dijete odjednom doživi ‘istjerivanje iz Raja’ svoje nevinosti. Na razini srca sklonost pedofiliji nastaje kad se duhovna tama i napastovanje Sotone pretoče iz duše u neko srce, koje u djetinjstvu nije imalo dovoljno ljubavi, pa se nije moglo emocionalno razvijati. Ali to su poznate stvari iz psihologije, pa ne bih o tome. Mislim da je zajedničko homoseksualizmu i pedofiliji stanje čovjekovog duha, koje je u pobuni protiv Boga. Homoseksualizam je na neki način odraz pada anđela, a pedofilija je odraz i pada anđela i pada praroditelja. Pedofil se kao Sotona uvlači u dječji ’raj’ i tu odglumi ulogu Adama koji je ’stariji’ od Eve. I tu zapravo dijete doživi takvu traumu, koja je ravna izbacivanju praroditelja iz Raja zemaljskoga. Svu svoju sotonsku tamu i prljavštinu pedofil inicira djetetu, a da toga zločina najčešće nije svjestan. Razlog zbog kojega je pedofilija opisana u evanđeljima na ovako skriven način, treba tražiti u činjenici da je ljepši život bez spoznaje da postoji tako nešto abnormalno kao što je seksualna sklonost prema djeci. Sjećam se da sam skoro do tridesete svoje godine, da kad bih čuo da je neko dijete silovano, mislio sam da se radi o nekom napadaču koji je skrenuo s pameti. A danas već neki misle da bi djeca morala što ranije to znati, radi vlastite zaštite. Što mislim da je krivo. U svakom slučaju, djecu stalno treba čuvati. Evanđelist Luka je u tom smislu možda primjer. On ne govori o sablažnjavanju djece nego samo kaže da Isus kaže: „ Tko primi radi mene ovo malo dijete, mene prima. A tko mene prima, prima onoga koji je mene poslao. Tko je najmanji među vama svima, taj je najveći.“ ZAKLJUČAK: Kad bi meni, da sam svećenik, došao na ispovijed neki pedofil i to svećenik koji je prvi put silovao nekog dječaka, i ako vidim da se pokajao i srcem i umom onda bih mu za pokoru odredio da se prijavi policiji i na sudu moli suca za doživotni zatvor. I pitao bih ga da li to prihvaća za pokoru. Ako prihvaća, odriješio bih ga. Ako ne prihvaća zamolio bih ga da iziđe iz ispovjedaonice bez oprosta. Ovo bi trebalo unijeti kao preporuku ili čak obvezu u kanonskom zakoniku kako se ispovjednik treba ponašati kad mu ovakav jedan čovjek dođe na ispovijed. I onda bi ovakva strogost bila najbolja preventiva protiv ovog zločina. A ako već treba uvažiti onu Isusovu –da sablazan mora doći- ona će svakako doći po onomu koji prvi put počini takav zločin. Pa ako je jao onome po kome dolazi sablazan, neka makar ode u doživotni zatvor. Tamo će imati uvjete ’dna mora’ i veću šansu da se iskreno pokaje i spasi. Ovako na slobodi i dalje će biti uvjeren da ne radi neki teški zločin. Pozdrav u sinovskoj Kristovoj ljubavi U Zagrebu 2.4.2010. Na Veliki petak Mail: bartimej.c@gmail.com PS: Već 2000.g. sam uspio (mislim) definirati homoseksualizam pomoću tekstova iz Biblije, a 2001. mislim da sam okvirno spoznao tajnu stvaranja svijeta, o čemu još nisam pisao. Ovime sam Pismo završio u nadi da će biti na Slavu Božju, osobito na Slavu Njegove Riječi, koja se brine za najugroženije, a to su u ovom slučaju žrtve pedofilije. I drago mi je da se ovaj Papa sastaje sa tim žrtvama, moli se za njih, plače s njima. Jednom riječju, napušta 99 ovaca i traži onu stotu izgubljenu.-----------------------------------(pismo završeno) Sad ću opširnije komentirati ono što sam naveo, da pokušam i sebi i vama, poštovani čitatelji, pojasniti zašto se ovo pismo nije dalo na 'sva zvona' kao što je trebalo. Evo teksta kojim je Ivan Evanđelista oslikao događaje u ovim vremenima. Otk 2,18 --------I anđelu Crkve u Tijatiri napiši: "Ovo govori Sin Božji, Onaj u koga su oči kao plamen ognjeni, a noge mu nalik na mjed uglađenu: 19Znam tvoja djela: tvoju ljubav, i vjeru, i služenje, i postojanost - i tvoja posljednja djela obilatija od prvašnjih. 20ALI IMAM PROTIV TEBE: puštaš ženu Jezabelu, koja se pravi proročicom, da uči i zavodi moje sluge te se bludu podaju i blaguju od mesa žrtvovana idolima. 21Dadoh joj vremena za obraćenje, ali ona neće da se obrati od bludnosti svoje. 22Evo, bacam je na postelju, a bludne drugare njene u veliku nevolju ako se ne odvrate od njezinih djela; 23i djecu ću joj smrću pobiti. I znat će sve crkve: Ja sam Onaj koji istražuje bubrege i srca - i dat ću vam svakomu po djelima. 24Vama pak velim - vama drugim u Tijatiri koji ne drže ovog nauka te ne upoznaše takozvanih dubina sotonskih: Ne stavljam na vas drugoga bremena 25nego - što imate, čvrsto držite dok ne dođem." 26"Pobjedniku, onomu što do kraja bude vršio moja djela, dat ću vlast nad narodima 27i vladat će njima palicom gvozdenom, kao posuđe glineno satirati ih - 28kao što i ja to primih od Oca svoga. I dat ću mu zvijezdu Danicu. 29Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!"------------------- U retku 20. sam povećao slova jer je to Božja poruka biskupima. Biskupi koji podnose pedofile (Jezabelu) zacijelo ne spadaju u pobjednike koji se spominju na kraju poruke Anđelu Crkve u Tijatiri. Što ne znači da neće biti spašeni, ali kao kroz 'vatru'. U ovom se tekstu vidi i da je ovo moje pisanje uzalud, jer se ne vidi da Sin Božji, osim konstatacije - Imam nešto protiv tebe- dalje insistira da biskupi prestanu podnositi Jezabelu. Nego prelazi na sud prema zlim duhovima ovoga svijeta i njegovim ortacima pedofilima svećenicima. Ortaci su u prijevodu Rupčića. Taj prijevod bolje oslikava kontekst kojeg nije prepoznao fra Duda Bonaventura jer on koristi izraz -drugari. I dalje nastavlja o Jezabelinoj djeci (vidjeti tko je Jezabela u Starom zavjetu). A ta djeca su svi koji prihvaćaju bludnost kao nešto poželjno i prirodno. Bilo u svijetu, bilo u Crkvi. Naime svijet će iskoristiti ovu situaciju sa pedofilima u Crkvi, i prikrivanjem istih, da ocrne Crkvu, da je napadnu i pokušaju uništiti, o čemu detaljno govori prvi papa Petar apostol u 1Pet 4 (usp. cijelo 4 poglavlje, koje sam i spomenuo na početku posta). I Otkrivenje. Dakle svećenik pedofil je ortak neprijateljima Crkve. A da pedofile treba prijaviti i predati civilnim vlastima vidi se iz nekoliko tekstova Pavlovih i recimo Petrov tekst Pet 2, 11-17 -----------11Ljubljeni! Zaklinjem vas da se kao pridošlice i putnici klonite putenih požuda koje vojuju protiv duše; 12življenje vaše među poganima neka bude uzorno da upravo onim za što vas sada potvaraju kao zločince, pošto promotre vaša dobra djela, proslave Boga u dan pohoda. 13Pokoravajte se svakoj ljudskoj ustanovi radi Gospodina: bilo kralju kao vrhovniku, 14bilo upraviteljima JER IH ON ŠALJE DA KAZNE ZLOČINCE, a pohvale one koji dobro čine. 15Doista, ovo je Božja volja: da čineći dobro ušutkate neznanje bezumnika. 16Kao slobodni ljudi - ali ne kao oni kojima je sloboda tek pokrivalom zloće, već kao Božje sluge - 17sve poštujte, bratstvo ljubite, Boga se bojte, kralja častite!---------------- A Pavao piše: Rim 13,1-7 --------Svaka duša neka se podlaže vlastima nad sobom. Jer nema vlasti doli od Boga: koje postoje, od Boga su postavljene. 2Stoga tko se suprotstavlja vlasti, Božjoj se odredbi protivi; koji se pak protive, sami će na se navući osudu. 3Vladari doista nisu strah i trepet zbog dobra, nego zbog zla djela. Hoćeš li se ne bojati vlasti? Dobro čini pa ćeš imati pohvalu od nje! 4Ta Božji je ona poslužitelj - tebi na dobro. Ako li zlo činiš, strahuj! Ne nosi uzalud mača! Božji je ona poslužitelj: gnjev njegov iskaljuje na onome koji zlo čini. 5Treba se stoga podlagati, ne samo zbog gnjeva nego i zbog savjesti. 6Zato i poreze plaćate: ta službenici su Božji oni koji se time bave. 7Dajte svakomu što mu pripada: komu porez - porez, komu carina - carina, komu poštovanje - poštovanje, komu čast - čast. 8Nikomu ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite. Jer tko drugoga ljubi, ispunio je Zakon. ------------ Ukoliko se dogodi da su zapovijedi dvaju kraljevstava proturječne,onda se,naravno,opredjeljujemo za Božje.(Dap.5,29)Petar i apostoli kažu»Treba se više pokoravati Bogu nego ljudima.» A pošto je jasno da je pedofilija zločin i pred Bogom i pred ljudima, što naglašava Papa, onda je jasno da pedofila svećenika treba prijaviti civilnim vlastima, jer Crkva ne posjeduje mehanizme za kažnjavanje primjerene tom najtežem grijehu. Moguće da u Sjevernoj Koreji to ne treba učiniti, ali u svim drugim zemljama bi trebalo pedofile prijaviti civilnim vlastima. Pa makar to bila i udba, koju spominje biskup Puljić. Netko mora kažnjavati zlo, jer kako će inače društvo funkcionirati. |
10.03.2012., subota
KLANJANJE IDOLIMA DANAS-1
|
Na brdu Sinaj Bog je Mojsiju dao dvije kamene ploče na kojima je bilo uklesano 10 Božjih zapovjedi. Druga je Božja zapovjed glasila: Izl 20,4-6 ------------Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.---------- Kao što se razvija i napreduje razumjevanje svake riječi izašle od Boga tako se razvija i ono što proizlazi iz sotone. A to su idolopoklonstva. Koji udaljuju čovjeka od Boga te time čovjek zapada u bolesti duha, psihe i tijela. Dobro se ne može iscrpiti i nema ni vremenskih ni prostornih granica, za razliku od Zla kojem je dopušteno napredovanje do određene granice kad će Bog reći svoje konačno Dosta. Razlog ovako naizgled dugom vremenu u kojem nam je izboriti spasenje je u izgradnji svijesti da kad jednom budemo Rođeni odozgor da ponovno olako ne izgubimo Duha. Prvi idol je bio umjetničko djelo izrade jednog kipa. Jedan vladar je izgubio sina i naručio je izradu kipa od umjetnika, i tako je u stari svijet ušlo idolopoklonstvo. Ovo je iz Knjige mudrosti. Ali nas zanima razvitak idolopoklonstva od zlatnog teleta do kipa Zvijeri iz Otk 13, 14 koji će biti posljednji kip kojem se čovječanstvo klanjalo. I kojeg ću nastojat protumačiti. Klanjanje zlatnom teletu bio je izraz nezadovoljstva mnogih Izraelaca koji su zaboravili, već nakon tri mjeseca, kakvim čudesima ih je Bog izveo iz zemlje egipatske. Oni su bili nesretni u pustinjskim uvjetima života, pa su se pobunili, misleći, tj gatajući, da će im zlato donijeti trajnost egzistencije, a tele hranu. Izgubili su pouzdanje u Boga. Danas je čovječanstvo u sličnim okolnostima pustinje. Planirana recesija je napravila te uvjete. Isus je u pustinji odbio ponudu vraga da učini dva čuda i poklonstvo sotoni u zamjenu za gospodstvo nad svijetom. Isus je odbio ponudu da pretvori kamenje u kruh rekavši da čovjek ne živi samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih. Zato je važno danas biti spreman na život koji struji iz Riječi. Ta struja života struji u život vječni. I nikakva nevolja ni jad ne bi nas smjela rastaviti od Ljubavi Božje. I te struje života. Ukoliko to izostane, pojavit će se strahovi za golu egzistenciju koji čovjeka još više odvedu u depresiju. Jer je svoje nade stavio u tijelo koje teži prema smrti, a onda ima i plodove koji su gorki i depresivni. I upadne u klanjanje i služenje vragu, a da toga nije ni svjestan. Zatim je sotona Isusa odveo u Sveti Grad na vrh hrama i rekao mu da ako je zaista Sin Božji neka skoči jer je pisano da će ga na rukama nositi sveti anđeli. Isus mu je na to uzvratio da je također pisano: "Ne kušaj Gospodara Boga svojega." Ovdje je najvažnije uočiti da čovjek mora odbiti sva moguća New-ageovska tumačenja stvarnosti i odbiti težnju za moćima i čudima. Također treba shvatiti da ga sotona može uvoditi u Bibliju i tako ga prevariti. Zato je potrebno biti u prijateljstvu s Bogom, u poslušnosti Njegovim zapovjedima i redovitim primanjem svetih sakaramenata. A ako se nekad i pogriješi odmas se pokajati. I u takvim okolnostima čovjek može biti 'hodajući' egzorcizam u smislu da ti se vrag ne može ni približiti, osim radi neke kušnje u kojoj će čovjek napredovati duhovno, kad kušnju nadvlada. Sklonost čudima čovjeka uvodi u autoidolatriju, kad čovjek počima uzimati droge koje mu daju iluziju da 'leti na krilima anđela'. Time izravno i neizravno krši zapovjed - Ne ubi (sebe)- I postaje nesposoban piti vode sa Izvora Riječi, vode koja struji u Život vječni. Još ako se kao pok. Whitney Houston počme klanjati obličju onoga što je gore na nebu, a to je živjeti u braku gdje je brak postao idol, na prvom mjestu, a Trojedini Bog na drugom, onda takav odabir života neminovno odvede u predoziranje. Brak je sveta tajna samo ukoliko je Bog u tom braku na prvom mjestu, i to u praksi kroz poslušnost svim zapovjedima. Onda prividna zarobljenost i nepokretnost i 'robotičnost' bračnih drugova u njihovim nutrinama dobije slobodu i neizmjernu životnu pokretljivost koju je Pavao izrazio riječima - U njemu doista živimo, mičemo se i jesmo. (Dj 17,28) ------U njemu doista živimo, mičemo se i jesmo, kao što i neki od vaših pjesnika rekoše: "Njegov smo čak i rod!" "Ako smo dakle rod Božji, ne smijemo smatrati da je božanstvo slično zlatu, srebru ili kamenu, liku isklesanu umijećem i maštom ljudskom." "I ne obazirući se na vremena neznanja, nutka sada Bog ljude da se svi i posvuda obrate jer ustanovi Dan u koji će suditi svijetu po pravdi, po Čovjeku kojega odredi, pred svima ovjerovi uskrisivši ga od mrtvih." ------- Ima jedan primjer u prirodi koji pokazuje kako i koliko ljubavi i nježnosti u najsurovijim uvjetima može egzistirati u jednom Božjem stvorenju. To je život pingvina na Južnom polu. Tako duhovan čovjek, iako je naizgled u smiješnom odijelu ili je u vrlo oskudnim egzistencijalnim uvjetima može imati vrlo bogat, Bogom prožet unutarnji život. Jednom davno krajem sedamdesetih godina sretnem prijatelja koji me zamoli za pomoć jer se počeo drogirati heroinom. Počmem mu pričati o vjeri, o tome kako mu ja ne mogu pomoći, ali može Isus zaslugom Križa. I polako za nekih mjesec, dva, upornog mog nastojanja da ga odvedem u Crkvu, konačno pristane. Bio je Veliki petak i pobožnost ljubljenja križa. Kad smo izišli iz Crkve rekao mi je da kad je poljubio križ, kao da mu je tona pala s leđa. Malo je blesavo izgledalo, ali je pjevao, plesao, plakao i šta ti ja znam. Više se drogi nije vraćao. Iako je bio u fizičkim poteškoćama. Ne može čovjek znati puteve Milosti. Obično kod nekih drugih obraćenja ljudi su mi pričali kako su u ispovijedi doživjeli oslobođenje od neke neobjašnjive težine i muke. Neki nisu odmah kod prve ispovjedi. Nekima je trebalo vremena za iskreno kajanje. Bitno je vjerovati da je Isus jedini koji može osloboditi dušu od grijeha. Nema drugog imena pod nebom. I da je Isus dao svećeniku vlast da u ime Njegovo oslobađa od grijeha (Iv 20,22) Ovu ću temu izgleda morati u nekoliko nastavaka, iako sam maksimalno skratio tumačenja. |
16.10.2011., nedjelja
7 Božjih zapovjedi Novog zavjeta
|
Prenosim komentare sa don Anđelkovog bloga u Večernjaku u postu -Bl. Drinske ‘Sunčice’ & hrvatske mučenice- bartimej croata says: 8. listopad 2011. at 1:20 prijepodne Nastavljam sa razmišljanjem o potrebi hitnog ukidanja katoličkih Deset Božjih zaovjedi i uvođenja jedne iz poslanice Galaćanima. A najpoštenije bi bilo ostaviti Židovskih Deset Božjih zapovjedi, i uvesti jednu katoličku iz poslanice Galaćanima. Dobro, pretjerujem jer sam žalostan što se ovo ne uviđa. Trebalo je davno uvesti 7 katoličkih Božjih zapovjedi, i to onih koje je Isus izrekao ‘nekomu’. (Mt 19,16) - I gle, pristupi mu netko i reče: “Učitelju, koje mi je dobro činiti da imam život vječni?” A on mu reče: “Što me pitaš o dobrome? Jedan je samo dobar! Ali ako hoćeš u život ući, čuvaj zapovijedi.” Upita ga: “Koje?” A Isus reče: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca i majku! I ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga!” Kaže mu mladić: “Sve sam to čuvao. Što mi još nedostaje?” Reče mu Isus: “Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.” Na tu riječ ode mladić žalostan jer imaše velik imetak. A Isus reče svojim učenicima: “Zaista, kažem vam, teško će bogataš u kraljevstvo nebesko. Ponovno vam velim: Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.” Dakle Isus je izrekao jednim obrnutim redoslijedom od Mojsija 6 Božjih zapovjedi i dao sedmu u obliku savjeta odnosno izbora. Koja se može formulirati kao sedma koja bi mogla biti prvo blaženstvo iz Govora na Gori. Blaženi siromašni svojim duhom, i koji to vježbaju siromaštvom tijela. Dakle, postoji razlog zašto je Isus ovim redoslijedom izrekao ovih Sedam zapovjedi koji nas uvode u Život Milosti. Da se to dohvati duhovnim intelektom evanđelista nam pomaže kroz izraze netko i mladić. Ista je osoba u pitanju. Koja je bila netko dok nije čula zapovjedi Nove (Novog zavjeta), a koja postaje mladić kad čuje zapovjedi. To govori o tome da čovjek postaje duhovno mlad sa polaganim gašenjem Zakona i uvođenjem Milosti što označava i mladost Nove objavljene vjere u Isusa spasitelja i otkupitelja. Što znači i da bi gašenjem deset katoličkih Božjih zapovjedi (koje su preblizu Zakonu) i uvođenjem ovih Sedam katolička vjera postala mlada i dobila novi zamah. A ova dvojica Papa se mole sa mladima i to bi bila divna komlementarnost. Katastrofalna odluka da se ukine 2 Božja zapovjed je dovela do mnogih teoloških zastranjenja i nejasnoća. Naime 2 Božja zapovjed se živi. Svaki je čovjek živi, svaki je katolik živi, pa kako se smjela ukinuti. Nitko se ne rađa savršen da bi potpao pod ono što Bog govori u Ezekijelu 18. Da će i sin i otac biti odgovorni za svoje grijehe. Ali to je rečeno u kontekstu vjere, a ne Zakona. I time što je Bog rekao u Ezekijelu 18, ne ukida ono što je rekao u 2 Božjoj zapovjedi. To se ukida samo onima koji su izmolili ‘očišćenje’ svoga obiteljskog stabla. Ili kojima Bog odluči da ukine ako mu osoba dosadi sa stalnim molitvama za obiteljsko stablo. Ovo što sam spominjao izraz -ukinuti- vjerojatno je neispravno, jer je Petoknjižje u Kanonu, ali se uobičajio taj izraz i volio bi naći neku literaturu o tome da vidim kako se to formuliralo. bartimej croata says: 8. listopad 2011. at 9:01 poslijepodne Nastavak onoga što sam sinoć govorio o potrebi skraćenja katoličkih Deset Božjih zapovjedi na Sedam. Ali prije jedna digresija. Cijeli dan se mučim smijem li reći (je li vrijeme) ključnu spoznaju koja se odnosi na ovu temu. U misli mi je ona situacija kad je izraelski kralj Ezekija pokazao svo svoje blago riznica izaslanicima babilonskog kralja, što je naljutilo Boga. Ali imao sam znak i uostalom babilonci preskaču ove moje komentare. Jer ih nerazumiju. I ne zanima ih. Druga muka koja me danas pratila je kako skratiti tisuće asocijacija koje su mi se javljale vezano za temu. Ma reći ću kratko pa šta bude. NA OVOJ MATERIJALNOJ RAZINI DEKALOG JE DRVO SPOZNANJA DOBRA I ZLA. Zato su teško razumljive sve Pavlove riječi vezano za ovu temu. Ali prije nego dam Pavlove citate reći ću što Isus o tome kaže u Mt 5,19 a koji je nastavak teksta Govora na Gori. 173Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. 19Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom.”- Ove riječi- …dok se sve ne zbude …- govore i oslanjaju se na dio 2 Božje zapovjedi Iz 20,4; Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi. Koju su katolici ukinuli i od desete zapovjedi napravili dvije. Dobro, ne može se reći -ukinuli- jer je Knjiga Izlaska i dalje u Kanonu. Ali se i tako može reći jer su sve druge zapovjedi skoro prepisane. Što je znak nerazumjevanja onoga što je Pavao o tome rekao. Ove riječi -ne zbude- to ću posebno možda objasniti u sljedećem postu. To zahtjeva analizu i Otkrivenja koje je na simboličan način Drvo spoznanja dobra i zla preobraženo u Drvo života. Predstavit ću Otkrivenje u novom svjetlu. -Dok se sve ne zbude.- Te Isusove riječi označuju prije svega perspektivu njegova odlaska na Križ kojim je Drvo spoznanja dobra i zla tranformirao u Drvo života. I naše je da živimo Zakon, uzimajući svoj križ i idući za Kristovim križem. Tako smo po vjeri opravdani, uronjeni u Kristovu smrt i oživljeni (uskrsnućem)živimo njegovim životom,što nam donosi spasenje sa perspektivom konačnog spasa,naravno ukoliko ustrajemo u vjeri. Dakle po Zakonu živimo i time nosimo križ (naročito -ne sagriješi bludno, malo se šalim), a Milošću živimo Kristovim životom. Ne u punini. Punina će biti u Raju. Ovo sve ima samo predokus Raja. A sad Pavlove misli koje označuju Zakon kao onaj kojeg treba zamijeniti Milost. Ali kojeg se ne može dokinuti. Zakon ima sljedeće uloge -Točnu spoznaju grijeha(Rim,3.20),ali nema snagu zaustaviti poriv na činjenje grijeha. -Zakon rađa gnjevom (Rim,4,15) -Zakon uvećava grijeh(Rim,5,20) -Zakon stvara grijeh,(uvjetno)jer bez Zakona nema ni grijeha.(Rim,7,5) -Zakon nije ništa priveo savršenstvu.(Heb,7.19) -Zakon je prolazan(2Kor,3.11) -Zakon osuđuje(2Kor,3.9 itd.) Ipak ovo poglavlje želim završiti sa 2Kor,3.11: «Jer,ako se prolazno(služba Zakona) pojavilo sa sjajem,onda će trajno(služba Duha) biti mnogo sjajnije.» Ovaj zadnji citat daje mi za pravo uznastojati u našoj katoličkoj vjeri posvjestiti činjenicu da je Sjajna Židovska vjera. I taj sjaj je uporediv sa sjajem koje je imalo Mojsijevo lice kad se vraćao sa Pločama Zakona. Mislim da bi i Muslimani trebali početi posvješćivati činjenicu da su svi njihovi proroci bili Židovi, osim Muhameda. I da to bude razlog zbližavanja njihovih vjera. Na neki način, naravno tu ubrajam i Adema i sve patrijarhe do Ibrahima koji je Abraham. Da nabrojim samo neke. Ibrahim, Izmail (Jišmael), Izet (Izak), Jakub (Jakov), Daud (David) Isa koji je Isus za kojeg mi vjerujemo da je Sin Božji. Dakle, Pavao je u umanjivanju Zakona kojeg, hajde da tako kažem simbolizira Ivan Krstitelj, došao do uvećavanja Milosti koja je došla po Kristu. A sam Ivan za sebe kaže da se treba umanjivati da bi Krist postao veličina u očima naroda. Tako je i Pavao umanjio Zakon sve do mjere da ga je sveo na jednu zapovjed u poslanici Galaćanima. -Ljubi bližnjega svoga kao sebe sama.- Jer, ako živiš ljubav koja ima izvor u Milosti, ne treba ti Zakon. Sad ti je Zakon upisan u pamet, dok je nekoć bio upisan u srce. PS- Zaboravio sam reći da je Pavao najviše o ovoj temi napisao u poslanici Rimljanima koju nazivaju Katedralom kršćanstva. bartimej croata says: 9. listopad 2011. at 11:38 poslijepodne Evo prijedloga kako bi trebale glasiti katoličke Božje zapovjedi. Njih sedam. Po uzoru na Mt 19, 18-22. Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca i majku! Ljubi bližnjega kao sebe samoga! Osiromaši svoj vlastiti duh da dadneš mjesta Božjem duhu! Ova sedma zapovjed je ista kao i Prvo blaženstvo- Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! Zapravo se ova sedma zapovjed može smatrati i Božjom konstatacijom da je onaj koji ljubi već postigao siromaštvo duha. Ali forma ostaje i kao zapovjed jer je to siromaštvo potrebno i sačuvati. To pokazuje i struktura 8 Blaženstava gdje se u Prvom i Osmom spominje – njihovo je kraljevstvo nebesko- U rastu i umnožavanju vjere potrebno je proći kušnje i izdržati ih. I ponovo i stalno umanjivati ‘bogatstvo svoga duha’ koje se umanjuje kroz umanjivanje svoga jastva. Broj osam simbolizira ne samo savršenost, nego i novi početak. Novi ciklus u kojem čovjek koji dopusti da ga Bog opravda (očisti od grijeha) u onim područjima života u kojima je spoznao nove nesavršenosti u svom življenju. Otud mislim da je potrebna ovakva struktura Katoličkih zapovjedi. Povezati ih sa Blaženstvima. Nastavit ću sa slikom iz Starog zavjeta koja zorno pokazuje da je bitno uvesti i sedmu zapovjed, iako je Isus nije izravno spomenuo. Praslika Kristova Križa i Uskrsnuća je boravak u Egiptu i izlazak Izraelaca iz Egipta. Šesto tisuća Izraelaca, osim žena i djece pođu prema Obećanoj zemlji, oslobodivši se egipatskog ropstva. Pođu prema Sedmici, sedmom danu tjedna kojeg je Bog posvetio kroz 4 Božju zapovjed (koja li je ono 4 katolička?) Dan Gospodnji . Subota je označavala Božje kraljevstvo, a sjena tog Kraljevstva je bila Obećana zemlja. Nedjelja je za katolike Dan Gospodnji, jer je Isus kroz Uskrsnuće nama postao i predstavio nam se kao Alfa- Početak. Dok se Židovima predstavio kao Omega. Otud subota kao Dan Gospodnji. Sve to ima savršene razloge, ali ne bih sad o tome. Pavao negdje napominje da se nije dobro previše vezivati za ‘vremena’ da se ne ulazi u idolopoklonstvo. Ne bi bilo loše unatoč ovoj Pavlovoj konstataciji obiležiti subotu kao židovski Dan Gospodnji. Možda najbliža subota kad slavimo Ivana Krstitelja. Neće Krist doći dok ne dopustimo gradnju Trojih vrata sa istoka, Trojih vrata sa sjevera, Trojih vrata sa juga i Trojih vrata sa zapada. Treba početi sa istoka, ako me razumijete. bartimej croata says: 12. listopad 2011. at 12:19 prijepodne Hvala Bogu, Drinskim mučenicama, don Anti Bakoviću i Anđelku što su me ‘natjerali’ da otvorim ovako tešku temu. Nastavit ću sa nekim važnim podudarnostima iz kojih bi se moglo isčitati da je 7 Božjih zapovjedi optimalno jer je lakši pogled prema Zakonu tj Dekalogu, kao što je i pogled prema onoj jednoj zapovjedi iz Galaćana perspektivniji. Uzmimo usporedbu sa Isusovim umnožavanjem kruha. Prvo 5 kruhova i 2 ribe. Na 5000 ljudi. Tu si u Zakonu, ali sa perspektivom i zahtijevom da uđeš u Milost. Kod drugog umnožavanja kruha počelo se od sedam kruhova. Na 4000 ljudi. Ostalo je 7 košara ulomaka. Tu je pozicija na kojoj bi trebalo promatrati ovo što predlažem 7 Božjih zapovjedi novozavjetnih. Tu je već otpala tisuća koja je imala prvine Duha, ali je kod njih tjelesno nadvladalo. Ovo nisam jasno izložio jer su tu mnoge stvari otajstvene, pa ću to zadržati. Tko može da shvati neka shvati. bartimej croata says: 12. listopad 2011. at 12:21 prijepodne I sjećate se da su apostoli u jednom momentu imali samo jedan kruh i Isus im kaže u stilu- Pa zar niste vidjeli kad sam umnožavao kruhove. Zar još niste shvatili.- Napočetku im kaže da se čuvaju farizejskog i Herodova kvasca. To znači kaže apostolima, što znači današnjim svećenicima i svima nama. Rasti u Milosti znači umanjivati se u Zakonu. Ako nisi u tome procesu, onda si mlak, u tebe je ušao farizejski kvasac. Gdje postaješ na razne načine i na raznim nivoima rob slova Zakona. Ne vidiš i ne čuješ. O Herodovu kvascu šta reći. To su oni koji su i Zakon izbacili iz pameti i iz srca. Oni su za homoseksualne brakove, za svaku vrstu pokvarenosti. Oni su i ubojice duhovne koji zatim proizvedu i ratove da bi se ljudi međusobno ubijali. Njihov duhovni predvodnik je Herod koji je dao pogubiti Ivana Krstitelja za kojeg Isus kaže da je najveći rođen od žene. Ali i da je najmanji u Kraljevstvu nebeskom veći od njega. Mislim da je Isus mislio na one koji su rođeni od Duha. Isus naravno misli samo na taj određen trenutak u kojem je htio naglasiti veći sjaj koji dolazi od Duha, nego koji dolazi po Zakonu. I to samo za one koji žive po duhu Zakona, a ne po slovu. Zapravo je Ivan kojem je odrubljena glava predstavljao Crkvu kojoj glava postaje Krist. Svi smo mi (koji jesmo) na tom putu od Zakona do Milosti. Neću se bojati reći da Hansa Kinga smatram predvodnikom onih koji su zaraženi herodovim kvascem. I onaj koji ‘proizvodi’ mir po ljudski, ne Mir koji je jedna razina Raja, nego zemaljski mir koji služi za hedonizam. Ivan je živio po duhu Zakona, ne po slovu. Ne znam kad je bilo njegovo rođenje u Duhu. Mislim da je to Isus zadržavao s mukom da se ispuni Riječ. A moguće kad je krstio Isusa. I zar nije logično zaključiti da bi bilo manje ubijanja, osobito u 20 stoljeću, da prva zapovjed glasi – Ne ubij- I da bi bilo manje oholosti da se Isusov govor ‘nekomu’ (poslije mladiću), gdje ga savjetuje da ostavi svo imanje ako hoće biti savršen i da pođe za njim, naslanja na Prvo blaženstvo -Budite siromašni (svojim m.o.) duhom.- Dakle, treba povezati ta dva siromaštva tako što će se naglasiti ono važnije, a koje spominje Prvo blaženstvo. Evo još izvrstan komentar kolege blogera. mistagog says: 9. listopad 2011. at 12:23 poslijepodne “Jer, ako živiš ljubav koja ima izvor u Milosti, ne treba ti Zakon.” – kaže @bartimej. I dobro kaže. Ljubi i čini što hoćeš. Samo nisam siguran da je ‘primjereno’ iznositi ovu temu u trenutku kada je toliko onih kojima još uvijek nije jasno što znači ‘roditi se odozgo’ . Ovo o čemu govori @bartimej je za više razrede. tj. za one koji padaju na popravni u trećem razredu budući još uvijek nisu shvatili da izvršavanje dužnosti treba proizlaziti iz zahvalnosti Bogu, a ne tako kao da bi Bog ‘trebao biti dužan nama’ jer opslužujemo Zakon. Pogreška se događa kada težište s Boga premještamo na zakon i moral, a pri tom zanemarujemo milost i kerigmu. Doduše, onaj iz današnjeg evanđelja, koji je na gozbu došao ‘neuredan i prljav’, pokazuje da pored pomanjkanja zahvalnosti nije imao osjećaj dužnosti, no to nije stoga jer je upoznao milosrđe, nego jer još do njeg nije došao. On se mora suočiti sa Zakonom, koji je za njega kao takvog u isto vrijeme i lijek i osuda jer ga veže da ne srlja u veću propast i dovodi do dijagnoze, te suočava s posljedicama svog dotadašnjeg izbora. Mnogi među nama sebe doživljavaju poput ovog ‘odrpanca’, izbačeno i odbačeno jer nekoć sebi usljed preuzetnosti dopustiše ‘slobodu bez odgovornosti’ (slobodoumlje upereno protiv Zakona). No, ta odbačenost nije stoga jer ih je neki čovjek izbacio iz Crkve, nego jer je to učinila Riječ koju su tu čuli. Takvi su svjesni da moraju priznati Zakon kao mjerilo, no još uvijek nisu toga da ne moraju biti dobri poznavatelji i vršitelji Zakona da bi bili prihvaćeni od Boga. Naprotiv, ukoliko priznaju da ih Zakon razgoljuje i ‘čini grešnicima’, te se otvore činjenici da ne mogu sami sebe spasiti, pa se otvore ponudi spasenja, tada su pred vratima novog rođenja. Mnogi su kršteni, a oganj Duha se u nama nalazi kao da je pokrit debelim talogom pepela. Budući se nema iskustvo prisutnosti tog Ognja poteže se za ‘iskustvom tijela i slave svijeta. Na žalost, mnogi hoće sjediti na dvije stolice. Biti i imati i jedno i drugo. Nedostojno sjediti za stolom večere Gospodnje i dostojno među ‘profiterima’. Tko zna, možda je ipak sv.Ivan Zlatousti bio u pravu kad je nakon homilije okupljenima znao reći: “Sad nek napuste dvoranu posljednje večere oni koji nisu dostojni blagovati je!” Zašto to nije danas tako, ne znam, ali znam da nakon ispovjedi vjere slijedi prinos darova, te da će @barti znati zašto ‘nedostojni’ ostaju nakon stola Riječi i za euharistijskim stolom. Ta ne računa valjda netko s daljim djelovanjem milosti, ukoliko ih se prije toga nije sučilo sa Zakonom, … jer kako do milosti bez pokajanja, nek mi netko objasni, jer ostanak takvih podržava prisustvovanje, no ne omogućava sudjelovanje. A trebalo bi biti obrnuto. @bartimej-u, nadam se da razumiješ zašto naglasak stavljam na Novo rođenje, a ne na ono što se tiče onih koji su upoznali prvine Duha pa potom otpali jer su se okrenuli tijelu i legalizmu, ‘ugasivši’ Duha Svetog u sebi. |
29.05.2011., nedjelja
DEFINICIJA HOMOSEKSUALIZMA
|
Obećao sam kod Don Bloga prije Papina posjeta Hrvatskoj dati definiciju homoseksualizma. Pa evo skraćeno. Pod definicijom podrazumjevam opis kako i zašto nastaje homoseksualizam. Katolik sam i nek se zna da je katolik prvi dao definiciju, koja se inače nalazi skrivena na početku Pavlove poslanice Rimljanima, pa je mislim izreći diskursom koji će biti razumljiv današnjem modernom čovjeku. Rim 1, 16-32 -Ne stidim se, uistinu, evanđelja: ono je snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje - Židovu najprije, pa Grku. Jer pravednost se Božja od vjere k vjeri u njemu otkriva kao što je pisano: Pravednik će od vjere živjeti. Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću. Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo. Gradeći se mudrima, poludješe i zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i ptica, i četveronožaca, i gmazova. Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela, oni što su Istinu - Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen. Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim, a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja. I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te čine što ne dolikuje, puni svake nepravde, pakosti, lakomosti, zloće; puni zavisti, ubojstva, svađe, prijevare, zlonamjernosti; došaptavači, klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici, izmišljači zala, roditeljima neposlušni, nerazumni, nevjerni, bešćutni, nemilosrdni. Znaju za odredbu Božju - da smrt zaslužuju koji takvo što čine - a oni ne samo da to čine nego i povlađuju onima koji čine. - Iz ovog Pavlovog teksta razvidno je sljedeće. Homoseksualizam je kazna Božja ljudima za grijehe klanjanja idolima. To važi za one kod kojih nastaje homoseksualizam, ne i kod onih koji su genetski predisponirani radi istog grijeha roditelja. Kod njih je to posljedica upornosti u ignoranciji Božje volje kod roditelja i kazna se s roditelja prenosi na djecu kao opomena i poziv na obraćenje. Kazna se može pretočiti u spasonosni križ ako roditelj skriva svoju homoseksualnost, moli se Bogu da je prevlada, slavi Boga u svim djelima njegovim. Još bolje ako ima snage javno obznaniti da nosi taj teški križ. Tad uz molitvu dolazi često do potpunog izlječenja. Pavao doduše u poslanici opisuje samo one koji svoju homoseksualnost prihvaćaju kao prirodno stanje, a ne kao kaznu Božju. Tj one koji prakticiraju svoju homoseksualnost. Pojam idola danas se može definirati kao egoizam, klanjanje samom sebi (autoidolatrija), kao i klanjanje športskim, znanstvenim, umjetničkim i inim idolima kao i preveliko klanjanje tijelu i odavanje bludu. Pod idolima se podrazumjevaju i svi bogovi koji su stvoreni od Boga, a koji su zapravo anđeli ili su pali anđeli. Pod idole spada i Nepersonalna sveprisutna energija koju zagovaraju istočnjački filozofski i religiozni sustavi. Tu mislim samo na zapadnjake koji su te sustave prihvatili i ugradili ih na idolopoklonistički način u svoje živote. Ne i na narode i sredine gdje je to izvorno. Kazna se Božja odvija na sljedeći način: Radi dugotrajnih grijeha klanjanja idolima čovjek nakupi u svome duhu tamu koja ima tendenciju uvećavanja jer tama privlači demone koji sve čine da tu tamu uvećaju. Pa dođe do ruganja Bogu (i ljudima vjernicima). Duhovna tama u čovječjem duhu se prelijeva u tijeku cijelog procesa na dušu idolopoklonika. A duša je veza između čovjekovog duha i tijela. Tu se događaju razne duševne bolesti, najčešće razne psihoze i neuroze, čime čovjek remeti ne samo svoj život nego postaje teret i za one s kojima živi. Ako dođe u fazu ruganja Bogu i ignoriranja Boga, (najčešće Druge Božanske Osobe-Isusa) onda se tama iz duše prelije u srce tj u najviše sfere moždane aktivnosti koja u mozgu aktivira rast onih stanica koje su odgovorne za seksualno privlačenje prema istome spolu. Radi se o zamjeni lijeve i desne strane u mozgu u kojem postoje stanice čija se funkcija aktivira kod pojave zaljubljivanja i seksualne privlačnosti. Već su znanstvenici locirali ta mjesta u mozgu i primjećeno je da homoseksualcima bilo ženama bilo muškarcima u mozgu dođe do zamjene lijeve i desne strane. To ima opisano negdje u arhivi Glasa Koncila, preneseno iz drugih medija. Otkriće je staro najviše tri godine. Zašto uopće dolazi do pojave homoseksualizma može se izreći na sljedeći način: Bog je savršeno biće čiji je prvi atribut Nestvorenost. On je vječan. Dok je čovjek kao njegova slika stvoren, ima početak a duša mu je besmrtna. Bog je u dušu ugradio privlačnost prema Sebi. Duša se ne može smiriti dok se ne smiri u Bogu. Svaki napor čovjeka da vlastitoj duši omogući put prema Bogu ima za posljedicu zdravlje u onom dijelu mozga koji je zadužen za privlačnost suprotnih spolova. Jer je muškarac slika Boga koji je Nestvoren, a žena je slika i Nestvorenog Boga (po Dahu), ali i slika ( u tijelu) stvorenog muškarca jer joj je tijelo stvoreno od rebra Adamova. Znači privlačnost Boga i stvorene duše, koju čovjek dopušta ispravnom vjerskom aktivnošću, materijalizira se kroz zdravu privlačnost različitih spolova. Dok se voljna religiozna privlačnost između duše čovjeka i nekog idola materijalizira kroz bolesnu privlačnost između istih spolova. Što je logično jer je ta privlačnost na sliku privlačnosti (stvorenog) idola i stvorenog čovjeka. Homoseksualna nastranost kod tjelesnog bluda je materijalizacija duhovnog bluda čovjeka i idola. Zato nastaje homoseksualizam i tu mu je uzrok. Na početku citiranog teksta u poslanici Rimljanima pojam Grk je nevjernik, a pojam Židov se može prevesti kao -vjernik. U nastavku teksta Pavao opisuje neposlušnost Zakonu što se može uzeti kao razlog nastanka homoseksualizma kod vjernika. Za ovo objasniti trebat ću vremena, pa ova veoma skraćena definicija bit će, nadam se, ako mi Gospodin dopusti, opisana šire u nekoj knjizi koju namjeravam napisati. Naznačio sam da se može u ovom smislu homoseksualizam nazvati bolešću, ali samo ako se promatra hagio- psiho-somatski. Ako se promatra psiho-somatski onda se ne može dokučiti izvor bolesti i teško je u tom slučaju to zastranjenje (voljni pristanak na poremećaj u mozgu) nazvati bolešću. Ali ako se promatra samo somatski onda je to nemoguće nazvati bolešću, nego samo poremećajem seksualnosti. Iako uz prakticiranje homoseksualizma idu i razne bolesti. Što je medicinski dokazano. Ovo ću detaljno u knjizi objasniti. Nadam se da ću pomoći ovom definicijom 'katoličkim, pravoslavnim i protestantskim' sredinama i državama da u ustave ugrade ove spoznaje, uvažavajući demokratska postignuća, da se ne dogodi da Bog zemlju kazni kao nekad Sodomu i Gomoru. A sad je nakon ovakve definicije valjda i jasno zašto ih je kaznio. Kad Pavao kaže da homoseksualci zaslužuju smrt, ne znači da im on želi smrt, nego da će ih Bog kazniti paklom ako ustraju u svom nemoralu. Naravno da im Pavao želi obraćenje i zdrav život i duha i duše i tijela. Na kraju ću iznijeti Zaključak iz Promišljanja u svezi sa zakonskim prijedlozima o priznavanju zajednica osoba istoga spola izdane od Kongregacije za nauk vjere koju je odobrio Ivan Pavao II, a potpisao Jozeph kard. Ratzinger, sadašnji Papa Benedikt VXI. -Crkva naučava da poštovanje prema homoseksualnim osobama ni na koji način ne može uključivati odobrenje homoseksualnog ponašanja ili zakonsko priznanje zajednica osoba istoga spola. Opće dobro zahtijeva da zakoni priznaju, promiču i štite bračnu zajednicu kao temelj obitelji, osnovne stanice društva. Zakonski priznati zajednice osoba istoga spola ili ih izjednačiti s brakom značilo bi ne samo odobriti nastrano ponašanje , s posljedicom da ga se učini uzorom u sadašnjem društvu, nego i zamračiti temeljne vrijednosti koje su zajednička baština čovječanstva. Takve vrijednosti Crkva ne može ne braniti poradi dobra ljudi i čitavog društva.- |
20.02.2011., nedjelja
ABRAHAM DANAS (7-sedmi dio)
|
Ps 110 Riječ Jahvina Gospodinu mojemu: "Sjedi mi zdesna dok ne položim dušmane za podnožje tvojim nogama! Žezlo tvoje moći protegnut će Jahve sa Siona: vladaj posred svojih neprijatelja! Spreman je tvoj narod u svetim odorama za dan tvog junaštva: kao rosa iz krila zorina uza te su mladi ratnici." Zakleo se Jahve i neće se pokajati: "Dovijeka ti si svećenik po redu Melkisedekovu!" Gospodin ti je zdesna, on će oboriti kraljeve u dan gnjeva svojega. On će sudit' narodima: bit će trupla na gomile, po svoj zemlji raskoljenih glava. Na putu će se napit' iz potoka, visoko će dignuti glavu. Ovo je psalam koji je David napisao, a odnosi se na Dan Jahvin, dan velik i strašan. Svećenik po redu Melkisedekovu je Isus koji je Krist tj Mesija. On dolazi ponovo i to kao Sudac. 2000 god je dao ljudima da ga upoznaju kroz Riječ i Euharistiju. I kroz ukazanja njegove presvete Majke Marije. I kao što je dobro primetio bloger @Mistagog na Kaćunkovom blogu ukazanje u Međugorju je onaj Ilija koji je imao doći, a što je opisao prorok Malahija. Sv Ilija je zaštitnik BIH, a Ukazanje u Međugorju je počelo na dan sv. Ivana Krstitelja koji viče: "Obratite se jer se približilo kraljevstvo Božje." Mal 3,19-24 Jer evo dan dolazi poput peći užaren; oholi i zlikovci bit će kao strnjika: dan koji se bliži spalit će ih - govori Jahve nad Vojskama - da im neće ostati ni korijena ni grančice. A vama koji se Imena moga bojite sunce pravde će ogranuti sa zdravljem u zrakama, i vi ćete izlaziti poskakujući kao telad na pašu. I gazit ćete bezbožnike kao prah pod nogama u dan koji spremam” - govori Jahve nad Vojskama. “Spomenite se Zakona Mojsija, sluge moga, kome sam na Horebu propisao zakone i uredbe za sav Izrael. Evo, poslat ću vam proroka Iliju prije nego dođe Dan Jahvin, dan velik i strašan. On će obratiti srce otaca k sinovima, a srce sinova k ocima, da ne dođem i ne udarim prokletstvom zemlju.” Ova zadnja rečenica stavlja obitelj u prvi plan, a danas je obitelj najviše napadana od sotone i svijeta. Dakle poruke Blažene Djevice Marije iz Međugorja je onaj Ilija kojeg nagovješta prorok Malahija. Zato nam je svima potrebno obraćenje kroz pokoru, molitvu, čitanje Biblije i sudjelovanje na sv. Misi. |
26.09.2010., nedjelja
ABRAHAM DANAS 7 (6 DIO)
|
Filozofi nastoje smisliti razne filozofske termine za pojmove i pojave koje su već davno religiozni pisci razriješili u svojim djelima. Tako je već prorok Danijel pisao apokaliptične vizije i dao naslutiti kako će ljudske patnje prestati onog momenta kad se vremena i povijest dovrše: Dan 12,2 Tada će se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu: jedni za vječni život, drugi za sramotu, za vječnu gadost. Umnici će blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge učili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vječnost. Ovdje se vidi da je cilj povijesnoga procesa imanentan povijesti tj. leži unutar cijele povijesti. Svaki čovjek u svim vremenima bit će na Božjem sudu. Tu je odgovornost za biranje u punoj slobodi između dobra i zla. Obzirom da su ljudi zaneseni filozofijom nastojali izbjeći religiju, jer ona podrazumijeva strpljivo isčekivanje razrješenja problema vremena kao najtragičnijeg problema metafizike povijesti, onda je bilo za očekivati svu silu filozofsko-sotonskih ideja da će sam čovjek razriješiti pojam patnje u vremenu. Tako se rodila kroz ideju progresa (19st) misao, zapravo religiozna misao o pobožanstvenju nekog budućeg naraštaja, do kojeg treba doći pa makar se pobilo(reakcionarnih) i pola čovječanstva. Pa zar u odnosu na ove žrtve ovakve (komunističke) ideje ne stoji u centru Plameni (crveni) Zmaj.(Otkr 12,3) Crveni Zmaj pokriva i područje fašizma u svojim počecima, kad je bio kroz nacional socijalizam zamišljen kao brana i otpor divljem kapitalizmu. Poslije se Hitler spetljao sa krupnim kapitalom i znamo kako je sve to završilo. Obzirom da je cilj masona, osobito lože P2, uništenje papinstva, onda ću par stvari reći o tome šta je to -Groza pustoši. Opisana je u 24 pogl. Matejeva evanđelja. I u Apokalipsi, što sam opisao. Ali je još preciznije objašnjena u Danijelovoj knjizi. I ostali proroci ove događaje predskazuju. Bit će to strava i užas kakve nije bilo u povijesti čovječanstva. Masoni će iskoristiti ‘osuđivački’ potencijal protestanata koji su i započeli ovaj proces ukinuvši svagdašnju žrtvu (euharistiju) kako kaže Danijel. (8,11) Dolazi ponovo vrijeme katakombi, jer se zvijer Bijaše-i-nije ponovo vraća. Svaki svećenik će nam biti dragocjen da ne ostanemo bez duhovnog Kruha koji je Krist. Prije ovih događaja koji su na samim vratima, (nema smisla da spominjem godine, jer ih i sami pretpostavljate) bit će još jedan zajednički uvid svakog čovjeka u vlastito srce. Neki su to već doživjeli, osobito žene. Neki su vidjeli grozu pustoši u obliku zmije ili vrlo odvratnog đavola, pa su se prestravili. Psihijatri imaju svoj naziv za to, ali kao i obično njihove dijagnoze su varka. Nije rješenje uzeti lijekove koje propiše psihijatar nego pokušati naći uzrok prisustva zlih duhova u srcu. Najčešće je to oholost. To je jednako i kod vjernika prisutno, jer ih nitko nije upozoravao na oholost. Ovaj uvid u srce treba shvatiti kao Božju milost koja ne vrijeme opominje čovjeka da se obrati. Ova viđenja bit će u tri faze, ali to sad neću objašnjavat. Uskoro slijedi Sud nad svijetom V poglavlje Apokalipse. Kad će Zvijer ’Bijaše- i- nije’ ponovo se pojaviti nakon dugih vjekova provedenih u Bezdanu, da čini velika zla kao što ih je činila u Rimskom carstvu. Ali prije nego otvoreno zarati sa Janjetom i njegovim svetima Bog će nadahnuti kraljeve da sa Zvijeri ’Bijaše -i-nije’napadne Bludnicu tako što će je opustošiti, svući je do gola, meso joj pojesti, a nju spaliti vatrom. Otkr 17,18 A Žena koju si vidio jest Veliki grad koji kraljuje nad kraljevima zemlje. Ovo se odnosi prije svega na duhovno, ali i na svu povijest, samo je intezitet događanja veći što vrijeme odmiče. Ali će doći vrijeme kad će spomenuti žig zvijeri biti i fizički prisutan. Kip zvijeri koji se spominje u 12 pogl. 15 redak je zapravo čovjek potpuno okrenut Zlu. Tako Bog vidi ljude kojima ime nije upisano u knjigu života. Do prije par godina sam mislio da se to odnosi na nekog budućeg kloniranog čovjeka, ali je to očito pogrešno. Zvijer Bijaše-i-nije je sustav komunizma i fašizma koji su na čelu imali žig, tj. na kapi. Ta ista zvijer (koja je jedna od sedmorice glava) se transformira kroz sinkretizam u globalni kapitalistički porobljivački sustav pa je to označeno kroz to da je zvijer i osma, što označava njeno daljnje djelovanje. Otkr 17,11 Naravno da je netko od ljudi u povijesti (pa će i u budućnosti) imao kapu sa petokrakom ili da će imati čip u ruci, ako mu je silom nametnut ne znači da će izgubiti spasenje. Bitno je u prvom redu s tim se ne slagati i boriti se protiv toga. Interesantno je da će čip i nakon pada trgovine (Bludnice) i dalje ostati kao sredstvo kontrole ljudi. To je sigurno njegova prva svrha inače bi se zvao žig Bludnice, a ne Zvijeri koja bijaše i nije. Znači trgovina je samo izgovor. Ta se Zvijer u 13 pogl. zove Druga Zvijer i to se odnosi na malo duži vremenski period, praktički od francuske revolucije, ali se i produžava do i na ovo stoljeće. To je i Danijel sve opisao. Dok se 17 poglavlje odnosi na predstojeće događaje. Iako sami opis Bludnice govori i o jednom podužem vremenskom periodu, to je zapravo opis bogataša koji su se političkim i nasilnim sredstvima domogli bogatstva bez kojeg će ostati u samo jednom jedinom danu. A to nije teško pretpostaviti o čemu se radi. Na nama je da se pripremimo umom i srcem biti potpuno u vlasti Onoga koji jaše na bijelom konju i čiji je ogrtač umočen u krv, a taj se zove Riječ Božja. (usp.Otkr 19,13) Eto malo najtežih dijelova Biblije, Ivan apostol je sve precizno opisao i svaki će se zarez ispuniti, a kamoli riječ. A puno toga se već ispunilo. Još malo pojašnjenje- Žig na čelu ili ruci. Ovo -ili- je važno. Čelo označava pamet pa to znači one koji pristaju, zagovaraju ili nagovaraju na Zlo u cijeloj povijesti, a ruka označava one koji Zlo provode. To je osnovna poruka. Jučer je na HTV-u Milanović izjavio da su oni lijeva i LIBERALNA STRANKA pa je jasno preko koga će ići buduće čipiranje. Iako su HNS-ovci duhovno osposobljeniji za to. Uz vodstvo Josipovića. Zato očekujem njihovu koaliciju na svim razinama koja će biti izraz želje Sorosa i ekipe. Ali Bog je gospodar povijesti. Ovo dopušta radi duhovne lijenosti Crkve i svih nas. Nastavak onoga što će se događati opisan je u Otkrivenju |
25.04.2010., nedjelja
Abraham danas 7 (5 dio)
|
Danas je Crkva ušla u fazu čišćenja koje će biti dosad najučinkovitije, jer su došla vremena opisana u poslanici prvog Pape, Petra apostola; 1 Petr 4,17 " Jer, vrijeme je da počme sud s domom Božjim". A sad ću nešto napisati, kao što imam običaj, tako da nitko ne razumije. Ovo su vremena apostola Andrije. S njim počinje Evanđelje, ali i završava, ali u duhovnom smislu. Onaj dobri dio Crkve trpit će klevete i podmetanja radi onih svećenika kojima ime nije zapisano u Knjizi Života. Počelo je suđenje odurnim stvorenjima, pedofilima, izdajicama Boga i Crkve. Sama Crkva nije im se znala suprotstaviti najviše iz razloga opisanim u Pismima sedmerim crkvama- u četvrtoj Crkvi- Pokvarenoj Crkvi u Tijatiri ( Otkr 2,18-29). Ima još razloga zašto Crkva nije toliko efikasna u zaštiti od izdajstva u obliku zločina pedofilije. Izdajstvo je za zdravi dio Crkve uvijek bilo brana da se svećenik ne uzoholi radi obilja darova. Odnosno da ne postane farizej. Ta 'navika' Crkve da ima Judu u svojim redovima, po mom mišljenju otupila je 'refleks' zaštite u toj mjeri da je taj refleks zatajio nažalost i kad su najveći zločini u pitanju. A da je pedofilija najveći zločin koji zaslužuje doživotni zatvor, pokušao sam dokazati analizom tekstova iz Evanđelja i tu sam analizu bio slobodan uputiti biskupima putem Večernjakove blogosfere- blog Anđelka Kaćunka. PISMO BISKUPIMA RIMOKATOLIČKE CRKVE Pokušat ću iznijeti neka svoja zapažanja u svezi afera koje potresaju Crkvu. Nakana mi je osvijetliti grijeh pedofilije kroz analizu nekih tekstova iz Evanđelja. Mt 18,1-18 TKO JE NAJVEĆI U onaj se čas približiše učenici Isusu i zapitaše ga: „Tko je najveći u kraljevstvu nebeskom?“ Nato Isus pozva k sebi malo dijete, postavi ga pred njih te reče: „Zaista, kažem vam, ako ponovo ne postanete kao mala djeca, sigurno nećete ući u kraljevstvo nebesko. Dakle: najveći je u kraljevstvu nebeskom onaj koji se ponizi kao ovo malo dijete. Tko primi radi mene jedno malo dijete kao što je ovo, mene prima.“ NAVOĐENJE NA GRIJEH 6) A tko na grijeh navede jednoga od ovih malenih što u me vjeruju, bolje bi mu bilo da mu objese o vrat mlinski kamen što ga okreće magare i da ga utope u dnu mora. Jao svijetu zbog sablazni! Istina, sablazni moraju doći, ali jao onomu po kome sablazan dolazi. Ako te na grijeh navodi tvoja ruka ili noga, odsijeci je i baci od sebe, jer ti je bolje hromu i kljastu ući u život nego da budeš s dvjema rukama ili s dvjema nogama bačen u oganj vječni. Ako te i tvoje oko navodi na grijeh, iskopaj ga i baci od sebe, jer ti je bolje s jednim okom ući u život nego da budeš sa dva oka bačen u pakao ognjeni. Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih, jer anđeli njihovi, kažem vam, na nebesima neprestano gledaju lice Oca moga nebeskoga. ZALUTALA OVCA 12) Što mislite? Zar neće čovjek koji ima stotinu ovaca, kad mu jedna od njih zaluta, ostaviti devedeset i devet u gori te poći tražiti zalutalu? I uspije li mu da je nađe, zaista, kažem vam, više se raduje zbog nje nego zbog devedeset i devet koje nisu zalutale. Tako neće ni vaš Otac nebeski da se izgubi ni jedan od ovih malenih.“ BRATSKA OPOMENA 15) „Ako ti brat sagriješi, pođi te ga ukori nasamo. Ako te posluša, dobio si svoga brata. Ako te ne posluša, dovedi još jednoga ili dvojicu sa sobom da sve, oslanjajući se na izjave dvojice ili trojice svjedoka, bude vjerodostojno. Ako ni njih ne posluša, saopći to Crkvi! Ako li ni Crkve posluša, smatraj ga poganinom ili carinikom! Zaista, kažem vam: što god svežete na zemlji, bit će svezano i na nebesima, i što god razriješite na zemlji, bit će razriješeno i na nebesima.“ :::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::: Sličan tekst donosi i Marko 9, 33-50 Tko je najveći 33) ……………………………………. TKO NIJE PROTIV NAS, TAJ JE ZA NAS 38) Reče mu Ivan: Učitelju, vidjesmo jednoga gdje izgoni zle duhove u tvoje ime, jednoga koji nas ne slijedi, i htjedosmo mu zabraniti, jer nas nije slijedio.“ „Nemojte mu braniti!- odgovori Isus. – Jer nema nikoga tko bi činio čudo u moje ime i onda ubrzo mogao o meni zlo govoriti. Tko nije protiv nas taj je za nas.“ Ljubav prema učenicima 41) „Tko vas napoji čašom vode zato što ste Kristovi, zaista, kažem vam, sigurno mu neće propasti plaća.“ NAVOĐENJE NA GRIJEH 42)„Ako tko navede na grijeh jednog od ovih malenih koji u me vjeruju, bilo bi mu bolje da mu objese o vrat mlinski kamen što ga okreće magare i da ga bace u more. Ako te na grijeh navodi ruka tvoja, odsijeci je! Bolje ti je kljastu ući u život nego s dvjema rukama otići u pakao. Ako te na grijeh navodi noga tvoja, odsijeci je! Bolje ti je hromu ući u život nego da budeš s dvjema nogama bačen u pakao. Ako te i oko tvoje navodi na grijeh, iskopaj ga! Bolje ti je s jednim okom ući u kraljevstvo Božje nego da budeš sa dva oka bačen u pakao, gdje ‘njihov crv ne umire i oganj se ne gasi’. Svatko će, naime, biti vatrom zasoljen. Sol je dobra, ali ako sol postane neslana, čime ćete nju osoliti? Imajte u sebi sol i tako ćete imati mir među sobom.“ Sličnost ova dva teksta iz Mt i Mk sa tekstom Mt 5,27-32 daju naslutiti da se ovi tekstovi mogu odnositi na seksualne grijehe prema djeci. Naime i u Mt 5,27-32 spominje se ruka i oko, ali bez noge. To ću poslije objasniti, sad citat Mt 5, 27-32 PRELJUB „Čuli ste da je rečeno starima: ‘Ne čini preljuba!’ A ja vam kažem da je svaki koji s požudom pogleda ženu već – u svom srcu – s njom učinio preljub. Ako te tvoje desno oko navodi na grijeh, isčupaj ga i baci od sebe, jer je bolje da ti propadne jedan od udova nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. Ako te tvoja desna ruka navodi na grijeh, odsijeci je i baci od sebe, jer je bolje da ti propadne jedan od udova nego da ti cijelo tijelo ode u pakao. Također je rečeno: ‘ Tko otpusti svoju ženu, neka joj da otpusni list!’ A ja vam kažem: Svaki onaj koji otpusti svoju ženu – osim zbog bludništva – navodi je na preljub, i koji se oženi takvom otpuštenicom, čini preljub.“ Iza Markovog teksta koji sam citirao slijedi poglavlje – Nerazriješivost ženidbe – gdje Isus kaže: „Tko otpusti svoju ženu i oženi se drugom, čini preljub prema prvoj. Ako li žena otpusti muža svoga i uda se za drugoga, čini preljub. Da bi smo lakše pratili tekstove pokušat ću ih predstaviti na simboličan način: Vjera ——-noga ——-Put-———–Zemlja (svemir)—–izbor između Dobra i zla Uzdanje -ruka —— Istina—-Zemaljski Raj——–vlast (služenje ili vladanje) Ljubav———oko ——— Život——-Kraljevstvo nebesko–izbor između Svjetla i tame Prvo se spominje ruka, što znači da je čovjek najviše kušan sa mogućnošću ohola vladanja, a ne služenja.A najviše se i najlakše vlada bračnim drugom ili ako je svećenik u pitanju nekim od župljana. U prva dva teksta evanđelisti spominju i nogu i ruku i oko, dok u tekstu Mt 5, 27-32 spominje se desno oko i desna ruka. Desno znači manje grijehe, ali ako se stalno ponavljaju mogu uvesti u teže grijehe, sve do homoseksualizma i pedofilije. Tj. mogu navesti i nogu da ona navodi na grijeh. A to znači i konačan odabir zla i nemorala koji čovjeka vodi u pakao, sa malom mogućnošću za kajanje. Matej spominje ruke i noge zajedno,(Mt 18,8) jer njegovo Evanđelje je specifičan prijelaz iz Starog u Novi zavjet. A u Izraelu jednako se tretiralo kamenovanjem, i preljub i homoseksualizam pa time i pedofiliju. Isus je oprostio preljubnici u Iv 8, 1-11 . Iz ove zgode najvažnija je poruka da treba osuditi grijeh, a oprostiti grješniku. Da li se to može primjeniti i na grješnika pedofila. Naravno da može, ali treba to uskladiti i sa tekstovima koje sam citirao. A oni se samo preklapaju u generalnoj pouci da treba osuditi grijeh, a oprostiti griješniku. Naime da je umjesto preljubnice bio pedofil, Isus ne bi mogao reći –Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na njega.- Jer je Isus u jednoj takvoj situaciji u Iv 8,1 mislio baš na vrstu grijeha koju imaju i oni koji hoće osuditi grješnika. Ali pisac Evanđelja Ivan je napisao –bez grijeha- Nije napisao – bez toga grijeha. I tu leži poruka da treba oprostiti svim raskajanim grešnicima. To se odnosi i na pedofile, ali treba uzeti u obzir da su rijetki slučajevi njihova obraćenja. Spominjanje noge u kontekstu navođenja na grijeh govori da se griješnik pedofil može obratiti,(Mk 9,45) jer može nogu ‘ odsjeći’. Ali koliki su koji to naprave. Iz Mt 18,15 pod naslovom Bratska opomena može se isčitati da se prevencija, odnosno obraćenje kod svećenika koji imaju pedofilsku sklonost (koju nisu realizirali) može dogoditi ako se braća svećenici odnose prema njemu na jedan način da ga opominju. A iz teksta se vidi da i oni sa lakim grijesima, odnosno grijesima srca, ali samo onih koji izviru iz seksualne potrebe, a ne požude, da se kod njih opominjanjem zaustavlja eventualno padanje prema teškim stanjima srca i duše koja vode neposlušnosti Zapovjedima, pa onda u homoseksualizam i ( ili) pedofiliju. Osim ako se radi o genetski naslijeđenim stanjima za što su odgovorni roditelji (3 do 4 koljeno) i njihova pobuna protiv Boga. Obzirom na iskustva proizišla iz sablažnjivih događaja u Crkvi slobodan sam predložiti mnogo veću osudu grijeha pedofilije. Mislim da je to gori zločin od abortusa, a to isčitavam iz Mt 18,12 –„ Tako neće ni vaš Otac nebeski da se izgubi ni jedan od ovih malenih.“ Naime žrtva pedofilije često postaje pedofil, pa u perspektivi gubi spasenje, dok su sva abortirana djeca spašena, iako uz poteškoće limba. Isus govori da neće da se izgubi žrtva pedofilije, pa moli da se napusti 99 ovaca i da se traži ona stota. A šta je Crkva dosad radila. Najviše je pažnje posvećivala pedofilima i njihovom obraćenju, koje se obično ne događa. U ovim tekstovima Isus malo dijete stavlja u centar pažnje,daje im prednost, stavlja ih ispred apostola, ne samo zato što su djeca ponizna, nego su i slika Božja i to više nego odrasli, jer su čista, iskrena su, i imaju ljubavi. Zato je djetinjstvo najsretnije doba života. Ali tu i leži razlog zašto su se napadi na djecu intenzivizirali od strane palih anđela,palih svećenika pedofila,palih obiteljskih pedofila, masona pedofila, pedofila, palih prof.seksologije, itd Blizina Markovog teksta pod naslovom Tko nije protiv vas taj je za vas- tekstu –Navođenje na grijeh- govori da je u grijehu pedofilije prisutan Zli, tj pedofili su opsjednuti. Marko 9, 33-50 TKO NIJE PROTIV NAS, TAJ JE ZA NAS 38) Reče mu Ivan: Učitelju, vidjesmo jednoga gdje izgoni zle duhove u tvoje ime, jednoga koji nas ne slijedi, i htjedosmo mu zabraniti, jer nas nije slijedio.“ „Nemojte mu braniti!- odgovori Isus. – Jer nema nikoga tko bi činio čudo u moje ime i onda ubrzo mogao o meni zlo govoriti. Tko nije protiv nas taj je za nas.“ Također se iz ovoga odlomka vidi da Crkva u budućnosti (u jednm periodu) sama neće pristupati ovom zlu na način da istjeruje zle duhove iz tih ljudi, odnosno da će se efikasno boriti protiv toga zla, nego će to činiti netko drugi. Ne znam da li je Crkva uvela stalnu duhovnu skrb za žrtve svećenika pedofila, ali je očito da sve treba poduzeti da ti ljudi duhovno ozdrave. Jer oni su prvenstveno ona stota izgubljena ovca. „Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih, jer anđeli njihovi, kažem vam, na nebesima neprestano gledaju lice Oca moga nebeskoga.“ Matej ovo kaže da naglasi koliko su djeca u stalnom Njegovom Vidnom Polju. I koji to biskup smije zanemariti. I koji to pedofil koji je realizirao svoju sklonost smije biti na slobodi. Ako se uzme u obzir sve što je napisano u evanđeljima. Naime očita je težina grijeha iz one riječi – da ga utope u dnu mora- Ako se more uzme simbolično kao potsvijest, onda duhovna razina tih ljudi je dno dna. Jer nisu posvijestili svoja duhovna stanja tako što će vlastito ‘more’ ‘isušiti’. Jer Otkrivenje kaže 21, 1 „Zatim vidjeh novo nebo i novu zemlju. Jer, prvo nebo i prva zemlja nestadoše. Ni mora više nema.“ Ova rečenica svjedoči o upisanom Božjem Zakonu u pameti ljudi, koji se nađu dostojni novog neba i nove zemlje. (usp. Hebr 10,16) Mislim da sklonost pedofiliji dolazi prvenstveno sa razine duše čovjekove, zahvaćene tamom iz vlastitog duha. Duša je izložena nagovaranjem Sotone da se nanese nekom djetetu zlo, u vidu silovanja ili nekog lakšeg oblika toga zločina. To je zapravo nastojanje Sotone da izazove okolnosti koje su slične Adamovu padu i njegovom istjerivanju iz Raja zemaljskoga. Jer djeca su ta koja u svom srcu još uvijek nose Raj, obzirom na malu vremensku udaljenost od onog momenta kad im je duša ugledala Lice Božje u momentu svoga stvaranja. Zato je pedofilija strašan grijeh. Nevino dijete odjednom doživi ‘istjerivanje iz Raja’ svoje nevinosti. Na razini srca sklonost pedofiliji nastaje kad se duhovna tama i napastvovanje Sotone pretoče iz duše u neko srce, koje u djetinjstvu nije imalo dovoljno ljubavi, pa se nije moglo emocionalno razvijati. Ali to su poznate stvari iz psihologije, pa ne bih o tome. Mislim da je zajedničko homoseksualizmu i pedofiliji stanje čovjekovog duha, koje je u pobuni protiv Boga. Homoseksualizam je na neki način odraz pada anđela, a pedofilija je odraz i pada anđela i pada praroditelja. Pedofil se kao Sotona uvlači u dječji ’raj’ i tu odglumi ulogu Adama koji je ’stariji’ od Eve. I tu zapravo dijete doživi takvu traumu, koja je ravna izbacivanju praroditelja iz Raja zemaljskoga. Svu svoju sotonsku tamu i prljavštinu pedofil inicira djetetu, a da toga zločina najčešće nije svjestan. Razlog zbog kojega je pedofilija opisana u evanđeljima na ovako skriven način, treba tražiti u činjenici da je ljepši život bez spoznaje da postoji tako nešto abnormalno kao što je seksualna sklonost prema djeci. Sjećam se da sam skoro do tridesete svoje godine, da kad bih čuo da je neko dijete silovano, mislio sam da se radi o nekom napadaču koji je skrenuo s pameti. A danas već neki misle da bi djeca morala što ranije to znati, radi vlastite zaštite. Što mislim da je krivo. U svakom slučaju, djecu stalno treba čuvati. Evanđelist Luka je u tom smislu možda primjer. On ne govori o sablažnjavanju djece nego samo kaže da Isus kaže: „ Tko primi radi mene ovo malo dijete, mene prima. A tko mene prima, prima onoga koji je mene poslao. Tko je najmanji među vama svima, taj je najveći.“ Zaključak: Kad bi meni, da sam svećenik, došao na ispovijed neki pedofil i to svećenik koji je prvi put silovao nekog dječaka, i ako vidim da se pokajao i srcem i umom onda bih mu za pokoru odredio da se prijavi policiji i na sudu moli suca za doživotni zatvor. I pitao bih ga da li to prihvaća za pokoru. Ako prihvaća, odriješio bih ga. Ako ne prihvaća zamolio bih ga da iziđe iz ispovjedaonice bez oprosta. Ovo bi trebalo unijeti kao preporuku ili čak obvezu u kanonskom zakoniku kako se ispovjednik treba ponašati kad mu ovakav jedan čovjek dođe na ispovijed. I onda bi ovakva strogost bila najbolja preventiva protiv ovog zločina. A ako već treba uvažiti onu Isusovu –da sablazan mora doći- ona će svakako doći po onomu koji prvi put počini takav zločin. Pa ako je jao onome po kome dolazi sablazan, neka makar ode u doživotni zatvor. Tamo će imati uvjete ’dna mora’ i veću šansu da se iskreno pokaje i spasi. Ovako na slobodi i dalje će biti uvjeren da ne radi neki teški zločin. Pozdrav u sinovskoj Kristovoj ljubavi U Zagrebu 2.4.2010 Na Veliki petak. Mail: bartimej.c@gmail.com Ps. Već 2000.g. sam uspio (mislim) definirati homoseksualizam pomoću tekstova iz Biblije, a 2001, mislim da sam okvirno spoznao tajnu stvaranja svijeta, o čemu još nisam pisao. Ovime sam Pismo završio u nadi da će biti na Slavu Božju, osobito na Slavu Njegove Riječi, koja se brine za najugroženije, a to su u ovom slučaju žrtve pedofilije. I drago mi je da se ovaj Papa sastaje sa tim žrtvama, moli se za njih, plače s njima. Jednom riječju, napušta 99 ovaca i traži onu stotu izgubljenu. |
21.03.2010., nedjelja
ABRAHAM DANAS (7-četvrti dio)
|
Otići ću na momenat u Noino vrijeme da bih ukazao na vezu između Znamena saveza koji je Bog sklopio sa Noom i njegovim sinovima i Pisma sedmerim crkvama iz Otkrivenja. Ostavljam vama da tu vezu nađete. Vrijeme je da se i ja predstavim u duhu, tj da vam otkrijem onaj tekst iz Otkrivenja koji živim. Otkr 2,12-17 POKVARENOJ CRKVI U TIJATIRI "Anđelu crkve u Tijatiri napiši: Ovo govori Sin Božji čije su 'oči kao ognjeni plamen', čije su 'noge slične užarenoj mjedi': Poznam tvoja djela, tvoju ljubav, tvoju vjeru, tvoju uslužnost, tvoju postojanost. Znam da su tvoja posljednja djela brojnija od prijašnjih. Ali imam protiv tebe to što podnosiš Jezabelu, ženu koja samu sebe naziva proročicom i koja zavodi moje sluge učeći ih da 'bludno griješe i da jedu idolima žrtvovano meso'. Dao sam joj vrijeme da se obrati, ali ona neće da se okane svoje bludnosti. Pazite! Bacit ću je na bolesničku postelju a njezine bludne ortake u veliku nevolju ako se ne okane njezinih djela. A njezinu ću djecu udariti smrću: tako će sve crkve znati da sam ja onaj koji 'ispituje bubrege i srca'. I 'svakomu' ću od vas 'platiti prema' vašim 'djelima'. A vama ostalim u Tijatiri, koji ne djelite ove nauke, koji niste upoznali 'sotonine duboke tajne'- kako ih nazivlju- izjavljujem da vam ne namećem drugoga bremena. Ali ono koje imate držite čvrsto dok ne dođem! Pobjedniku, vršiocu mojih djela do kraja, ' njemu ću dati' vlast nad poganima: 'vladat će nad njima željeznim štapom, razbijat će ih kao glinene posude'- vlast kakvu sam primio od svog Oca. I dat ću mu zvijezdu Danicu. Tko ima uho, neka čuje što Duh poručuje crkvama!" Ove riječi Svetog Pisma, tj. ova crkva je prisutna u mom duhu. Svaka riječ i svaka rečenica, pogotovo prve, označuju kakve darove naravne i nadnaravne imam, ali i kakvim sam kušnjama izložen, tj. kakve mane imam. Ali nije tema Noa ni Otkrivenje, Pa ću se vratiti vjeri koja je došla po Abrahamu. U djelima Marije Valtorte ima jedna rečenica koju ću citirati, a govori Isus: "Vjera nije samo nadati se u ono što vjeruješ (Hebr, 11,1), vjera je stvarnost života . Život koji započinje ovdje, u ovom snu ljudskog života, i koji se dovršuje s one strane, u vječnom življenju koje vas čeka. A u vezi 2 svjetskog rata Isus govori Mariji Valtorti 9.11.1943. g.: "Kakav mir dok traju bludništva tvoje majke Jezabele i njena mnoga čaranja...? (II Kr.9,22) Već sam to bio rekao, da je za postići pravi mir, a ne samo predah u ratu, potrebno da prestanete bludničiti sa Sotonom. Rekoh to kroz usta mojih svetaca, a učinih da vam to rekne i moja Mati. Već desetljećima Ja to opetujem, a desetljećima vi u tome ustrajete. U ovim posljednjim vremenima to vam govorim hitnim porukama. Ali vi se niste promjenili. Naprotiv, bludničenje sa Sotonom postalo je vaš stil života. Sve ste pretpostavili Bogu. I taj Bog kojeg zazivate u času straha za vas je Biće tako daleko, nepoznato, kojeg kad biste bili dosljedni, ne biste trebali čak više ni zazivati ni psovati, toliko ste se udaljili od Njega. Pa i vaša zazivanja već su psovke, jer ga zovete s usnicama prljavim od nečistoće, jer ga zazivate dok ste još sjedinjeni sa Sotonom, jer se usuđujete miješati njegovo sveto Ime s vašim zločinačkim planovima. Mir je obećan ljudima dobre volje. Krist je došao da donese Mir. Ali ako vi izgonite Krista, i ako vaša volja nije dobra, kako možete imati mir? Imate samo predahe. Ali oni su samo pauze između jednog i drugog krvoprolića, da se dade vašim duhovima prodanima Sotoni da naučite od njega nove nauke smrti i nova oružja uništenja. Smrt dušama i smrt tjelesima. Uništenje duhova i uništenje stvari. Vaš rast u Sotoni je potresno zamjetljiv. Uskoro ćete doseći punu dob u kojoj vas on neće imati više što naučiti, i tada će pakao moći roditi svoga sina: ANTIKRISTA, jer će vremena biti zrela i ljudi će zaslužiti da upoznaju užas koji predhodi završetku. ( I QUADERNI del 1943, str.417) Na nama je vjernicima obući se u 'kostrijet', postiti i moliti da se što više duša spasi u ova teška vremena. Opraštajte onom tko vas uvrijedi, ljubite onog koji vas mrzi, pomažite onog koji je manje sretan od vas. Isus kaže: draga moja djeco, koju ljubim daleko većom ljubavlju od sve mržnje koja kruži poput paklenskog fluida po Zemlji, ljubite me ; što god činite ili govorite, činite to u ime vašeg Isusa, dajući tako po Njemu hvale Bogu vašem Ocu, i milost Gospodnja ostat će nad vama kao okrilje dok ste na zemlji i sigurna aureola u Nebu. ( I QUADERNI del 1944 str. 77-83) |
25.02.2010., četvrtak
ABRAHAM DANAS (7-treći dio)
|
Prenosim sa don Kaćunkovog bloga tekst oca Jamesa Manjackala na čijim sam duhovnim seminarima bio. Pojavu u Hrvatskoj ovog svećenika smatram važnom iz dva razloga Prvo- Dolazi iz Indije, kolijevke mnogobožačke religije, čija filozofija teži znanju o duhovnoj stvarnosti. To znanje je zamagljeno i iskrivljeno što ovaj svećenik izvanredno opisuje i u svojim knjigama, pa sam zahvalan blogeru SWATU, koji je prenio njegov jedan osvrt o jogi. Drugo- čini mi se značajnim napomenuti da je Indija zemlja gdje je sv.Toma apostol bio misionar. Naime nije nipošto slučajno, da je (malovjerni) Toma, koji je želio znanje prije nego vjeru, misionario baš u zemlji gdje se različitim vježbama, kao što je buljenje u jednu točku, nastoji zatomiti tijelo, toliko da se postiže jedno 'viđenje' duhovnih stvarnosti. A Toma je stavljajući prst u Kristovu ranu kojom mu je probodeno srce vidio, ali ne hinduističke magluštine duhovnih prostora, nego sjajno Kristovo kraljevstvo. Moja je poruka- ako smo možda i malovjerni kao Toma, ne tražimo znanja i viđenja na drugim mjestima osim u Kristovu srcu. I da ne zaboravim, bilo bi od iznimne važnosti dopustiti ovom svećeniku da opet drži seminare. ——James Manjackal MSFS- Kao kršćanin i katolik, rođen u indijskoj državi Kerali u tradicionalnoj katoličkoj obitelji, ali u hinduističkom okruženju; a sada kao katolički svećenik i karizmatski propovjednik u šezdeset zemalja na svim kontinentima, imao bih nešto reći o lošem utjecaju joge i drugih ističnjačkih vjerovanja na kršćanski život i duhovnost. Znam da u cijelom svijetu raste interes za jogu i slične pokrete, čak i među kršćanima i da se taj interes širi i na druge ezoteričke i new age prakse kao što su reiki, reinkarnacija, akupresura, akupunktura, liječenje pranom, refleksologija itd. što su sve metode protiv kojih Vatikan upozorava u svom dokumentu “Isus Krist- donositelj vode žive” . Za nekoga joga je način opuštanja i smanjenja napetosti, dok je za drugoga to oblik vježbanja koji godi zdravlju i poboljšava tjelesnu izdržljivost, a za neke je to i način liječenja bolesti. U umu prosječnog katolika, bio on laik ili klerik, mnogo je zbunjenosti, zato što se joga među katolicima ne prikazuje niti kao potpuno zdravstvena niti kao potpuno duhovna disciplina, već jednom kao jedna, drugi put kao druga vrsta, a često i mješavina te dvije discipline. No, činjenica je da je joga prvenstveno duhovna disciplina, a ja poznajem čak svećenike i redovnice koji u sjemeništa i novicijate uvode jogu kao pomoć pri meditaciji i molitvi. Zaista je žalosno da su u današnje vrijeme mnogi katolici izgubili povjerenje u duboku duhovnost, misticizam i molitvenu disciplinu koju nam prenose veliki sveci poput sv.Ignacija Lojolskog, sv. Franje Asiškog, sv. Franje Saleškog , sv. Terezije Avilske i mnogih drugih, te se okreću istočnjačkoj duhovnosti koja ima korijene u hinduizmu i budizmu. U ovom svjetlu iskreni kršćanin treba preispitati koliko je prikladno spajati jogu s kršćanskom duhovnošću i koliko je mudro ugrađivati te tehnike u kršćansku molitvu i meditaciju. Što je to joga? Riječ joga znači “jedinstvo”, cilj joge je ujedinjenje prolaznog “ja” “JIVA” s besmrtnim “BRAHMAN” , hinduističkim konceptom Boga. Taj Bog nije osobni Bog, nego impersonalna, neosobna duhovna supstanca koja je jedno s prirodom i svemirom. Brahman je impersonalna, neosobna božanska tvar koja prožima i obavija sve i temelj je svega. Joga ima svoje korijene u hinduističkim Upanishadama , koje datiraju iz 1000. godine prije Krista i koje svrhu joge opisuju kao ” ujedinjenje svjetlosti unutar sebe sa svjetlošću Brahmana”. “Beskonačnost, ono što je apsolutno i nepromjenjivo nalazi se u čovjeku” kaže Chandayoga Upanishada, “TAT TUAM ASI” ili ” TO SI TI”. Božansko prebiva unutar svakog od nas u svom mikrokozmičkom predstavniku, individualnom “ja” koje se naziva Jiva. U Bhagavad Giti gospodin Krishna opisuje Jivu kao “moj vlastiti dio vječnoga” i kaže da “radost Joge dolazi jogiju koji je jedno s Brahmanom”. Sto pedesete godine poslije Krista, jogi Patanjali je objasnio osam putova koji učenika joge vode od neznanja do prosvjetljenja- osam putova su poput stepenica i to su : samokontrola ( yama) , vršenje pobožnosti (niyama), položaji tijela ( asana) , vježbe disanja ( pranayama) , nadzor tj. obuzdavanje osjetila ( pratyahara), koncentracija ( dharana) , duboka kontemplacija (dhyana) i prosvjetljenje ( samadhi). Ovdje je zanimljivo primijetiti da su vježbe položaja tijela i disanja, dakle ono što se na zapadu obično podrazumijeva da je cijela joga, tek treći i četvrti stupanj prema jedinstvu s Brahmanom! Joga nije samo razrađen sistem tjelovježbe, to je duhovna disciplina sa svrhom da dovede dušu do samadhija, potpunog jedinstva sa božanskim bićem. Samadhi je stanje u kojem se ujedinjuju naravno i božansko biće, čovjek i Bog postaju jedno bez ikakve razlike (Brad Scott: Exercise or religious practice? Yoga: What the teacher never taught you in that Hatha Yoga class” in the Watchman Expositor Vol. 18, No. 2, 2001). Ovakvo gledanje radikalno je suprotno kršćanstvu koje sasvim jasno vidi razliku između Stvoritelja i stvorenja, čovjeka i Boga. Bog je uvijek “netko drugi” , a nikada sam čovjek. Žalosno je da ljudi koji promiču jogu, reiki i ostale discipline i meditacije podupiru svoje argumente pogrešno navodeći neke izolirane biblijske citate izvađene iz općeg konteksta, kao što su npr. ” ti si hram Božji”, ” živa voda teče iz tebe” , ” bit ćete u meni i ja ću biti u vama” , ” ne živim više ja nego Krist živi u meni” itd. bez razumijevanja značenja koje te riječi imaju u općem konekstu Bibilije. Neki ljudi čak portretiraju Isusa kao jogija, a u današnje vrijeme takve Isusove slike možemo vidjeti čak u samostanskim kapelama i prezbiterijima - Isus prikazan kao jogi u položaju za meditaciju! Naziivati Isusa “jogijem” znači nijekati Njegovu božansku suštinu, svetost i savršenost i pretpostavljati da je On imao palu ljudsku narav podložnu neznanju i zabludi, iluziji (maya) , da je i On trebao oslobođenje od ljudske uvjetovanosti kroz vježbe i discipline joge. Joga je nespojiva s kršćanskom duhovnošću jer je panteistička ( Bog je sve i sve je Bog) i zato što smatra da postoji samo jedna realnost , a sve ostalo je privid ili maya. Kad bi postojala samo jedna apsolutna, nepromjenjiva realnost, a sve ostalo kad bi bilo iluzorno, privid, tada ne bi postojali odnosi i ljubav. Središte kršćanske vjere je vjera u Presveto Trojstvo, Oca, Sina i Duha Svetoga, tri osobe u jednom Bogu , savršeni model odnosa ljubavi. Sve u kršćanstvu je usmjereno na odnose, s Bogom i među ljudima. “Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom! To je najveća i prva zapovijed . Druga je toj jednaka : ‘ Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe! ‘” ( Mt 22,37-39). U hinduizmu, dobro i zlo, kao i bol i užitak su prividni (maya) i stoga nestvarni, imaginarni. Vivekananda , jedna od najpoštovanijih ikona suvremenog hinduizma, je rekao : ” Dobro i zlo su jedno te isto ” (Vivekananda. “The yogas and other works” izdanje, Ramakrishna Vivekananda Centre NY 1953). U kršćanstvu, neprestani problem grijeha kao uvrede Božjoj svetosti je neodvojiv od naše vjere, jer je grijeh razlog zašto trebamo Spasitelja. Isusovo utjelovljenje, život, muka , smrt i uskrsnuće za nas su putovi spasenja tj.oslobođenja od grijeha i njegovih posljedica. Mi ne možemo zanijekati ovu temeljnu razliku u namjeri da u kršćanstvo uključimo jogu i ostale istočnjačke tehnike meditacije. Bavljenje jogom je u najboljem slučaju poganstvo, a u najgorem okultizam. To je religija antikrista i po prvi put u povijesti ona se naširoko prakticira diljem zapadnog svijeta i Amerike. Smiješno je i nakaradno da učitelji joge nose križeve ili kršćanske simbole te tako zavode i varaju ljude govoreći da joga nema nikakve veze s hinduizmom i da je to samo prihvaćanje drugih kultura. Neki su prikrili jogu kršćanskim gestama i kretnjama nazivaju je “kršćanska joga”. Ovdje se ne radi o prihvaćanju kulture drugih naroda, nego o prihvaćanju druge religije koja je nespojiva s našom religijom i religioznim konceptima. Žalosno je da se joga proširila od vrtića pa sve do različitih obrazovnih ustanova u medicini, psihologiji itd. nazivajući se znanošću, a u stvari ona uopće nije znanost ; prodaje se pod etiketom ” opuštajuća terapija” , ” samo-hipnoza” , “kreativna vizualizacija” , “centriranje (centering)” itd. Hatha joga, najrašireniji oblik joge u Europi i Americi kao vježbe za opuštanje i anti-stresna terapija , jedan je od šest priznatih sistema ortodoksnog hinduizma i sa svojim mističnim i religioznim korijenima najopasniji je oblik joge. ( Dave Hunt, “Zavođenje kršćanstva”, str. 110 ). Sjetite se riječi sv. Pavla ” Nije ni čudo, jer se sam Sotona pretvara u anđela svjetla” ( 2 Kor 11,14). Istina je da su mnogi ljudi izliječeni pomoću joge i ostalih istočnjačkih načina meditacije i molitve. Ovdje bi se kršćanin trebao zapitati traži li on samo ozdravljenje i materijalne pogodnosti ili svoga Boga Isusa Krista u kojega vjeruje i koji je izvor svih izlječenja i dobroga zdravlja. Želja da se postane Bog je prvi i drugi grijeh u povijesti stvaranja kako je kronološki zabilježeno u Bibliji, “U svom si srcu govorio: Uspet ću se na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijestolje ću sebi dići. Na zbornoj ću stolovati gori na krajnjem sjeveru. Uzaći ću u visine oblačne, bit ću jednak Višnjemu” (Iz 14, 13-14). Zmija reče ženi: “Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli otvorit će vam se oči i vi ćete biti kao bogovi, koji razlučuju dobro i zlo .” (Post 3: 4-5). Filozofija i praksa joge temelji se na uvjerenju da su čovjek i Bog jedno. Joga naučava da se treba usredotočiti na samog sebe umjesto na Jednog Istinitog Boga. Ona ohrabruje svoje sljedbenike da traže odgovore na životne probleme i pitanja unutar svog vlastitog uma i savjesti umjesto da nađu rješenje u Božjoj Riječi po Duhu Svetom kao što je to u kršćanstvu. Joga konačno ostavlja čovjeka otvorenim za obmane Božjeg neprijatelja, koji traži žrtve koje može odvući od Boga i Crkve. (I Pt 5: U posljednjih osam godina propovijedam Božju riječ uglavnom u europskim zemljama koje su nekada bile kolijevka kršćanstva, iz koje su izlazili misionari i navjestitelji evanđelja, mučenici i sveci. Zapitajmo se možemo li još uvijek Europu nazivati kršćanskom? Nije li istina da je Europa izbrisala sva kršćanska načela i vrijednosti iz svog života ? Zašto se Europa srami reći da ima kršćanske korijene ? Gdje su moralne vrijednosti i kreposti koje su Europljani stoljećima njegovali i koje su prenosili ostalim zemljama i kulturama hrabro navješćujući Kristovo evanđelje? Po plodovima se poznaje stablo ! Vjerujem da su te sumnje i zbrka, otpadništvo i nevjera, vjerska hladnoća i nezainteresiranost došli u Europu istovremeno kad su istočnjački misticizam i meditacije, ezoteričke i novodobne prakse uvedene na zapadu. Na moje karizmatske seminare većina sudionika dolazi s različitim moralnim, duhovnim, psihičkim i tjelesnim problemima u želji da budu oslobođeni, izliječeni i da zadobiju novi život po snazi Duha Svetoga. Sa svom iskrenošću srca reći ću da je 80 do 90 % sudionika bilo u doticaju s jogom, reikijem, reinkarnacijom i ostalim istočnjačkim religioznim praksama gdje su izgubili vjeru u Isusa Krista i Crkvu. U Hrvatskoj, Bosni, Njemačkoj, Austriji i Italiji imam jasne primjere osoba koje su za vrijeme molitve za ozdravljenje, opsjednute silama zla, vikale “Ja sam Reiki” , “Ja sam Joga” očitujući tako da ovi pojmovi, u stvari, predstavljaju osobe. Kasnije sam trebao nad njima moliti za oslobođenje od opsjednuća zlim. Neki ljudi misle i govore da nema ništa loše u prakticiranju svega ovoga, tako dugo dok ne vjerujemo u filozofiju u pozadini. Promicatelji joge, reikija itd. ipak vrlo jasno tvrde da su filozofija i praksa neodvojive. Tako, dakle, kršćanin ne može niti na koji način prihvatiti filozofiju i praksu joge jer su joga i kršćanstvo dva međusobno isključiva gledišta. Kršćanstvo glavni problem čovjeka vidi u grijehu, u nemogućnosti čovjeka da se uskladi s naravi i mjerilima moralno savršenog Boga. Čovjek je otuđen od Boga i ima potrebu za pomirenjem. Rješenje je Isus Krist ” Jaganjac Božji koji oduzima grijehe svijeta”. Po Isusovoj smrti na križu, Bog je pomirio sa sobom svijet. On danas poziva čovjeka da slobodno primi sve blagodati svog spasenja po vjeri u samoga Krista. Za razliku od joge, kršćanstvo vidi spasenje kao slobodan, besplatan dar koji može biti poklonjen, a nikada zarađen ili postignut čovjekovim vlastitim naporima ili djelima. Ono što je danas potrebno Europi i cijelom svijetu je snažno naviještanje Kristove poruke iz Biblije po vjerodostojnom tumačenju Crkve, u namjeri da se ukloni svaka sumnja i zbunjenost koja se danas sve više širi među kršćanima na zapadu, te da se ljudi dovedu do Puta, Istine i Života- Isusa Krista . Samo Istina nas može osloboditi. |
22.02.2010., ponedjeljak
Abraham danas 7 (drugi dio)
|
Abraham je srećom cvao, obećanje Tvoje kad je čuo, da potomstvo njegovo, bit će nebrojeno poput morskog žala. Ti ženo i čovječe, vremena moga, brane od straha napraviste za blagoslov što dolazi u liku djeteta i mačem mržnje ga tjerate od gnjezda svoga. Sve u vama odzvanja, glasom iz tame, nema mjesta, nema mjesta, u srcima našim, za nevinašce malo. Ženo i čovječe vremena moga, veliki ste stvoreni i za velike stvari, u jedan pogled vaš cijeli svemir stane i stvari nebrojene, a za jedno dijete, o boli moje teške što blagoslov nosi u srcima vašim, mjesta nema. Gledam s tugom, kako treptaji zvijezda bešumno nestaju, u crnim oblacima tuge, a zemlja majka, poslušna u trpljenju, s gorčinom se sprema da pije rijeke stida. Cvijeće rosno djeca njena nebrojena, miris svoj u suzama traži i uvenuću svom kao da se raduje. Vjetrovi bezimeni, jaki u šumu plača i ponekog vriska tužnu vijest bićima nosi, da slike Božje žena i čovjek, krune prirode savršene ponovo padoše, jer rat objaviše potomstvu svome i tami nedavanja poklonstvo učiniše. Pupoljak ruže, na trnovoj stabljici, kad dan svijetli mirisom raskošnim,stidljivo pozdravi, sjaj u oku tvome rodi i u srcu radost. Pupoljak iskona, što te nevino moli, ženo, da u krilu tvom životnom procvate, ti hladno odbijaš i dijete besmisla postaješ. Samo da pupoljci boli što ih neželjeni mali na spomen svoj ostave ne preplave zemlju i ne zatvore vrata rajska. Pjesma moga brata |
| < | ožujak, 2012 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Ožujak 2012 (2)
Listopad 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Rujan 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (2)
Rujan 2009 (2)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Pokušaj novim jezikom i novim terminima opisati ono što izgleda kao nedokučivo, sa onoga svijeta. Moj prvi nadimak \"Ero sa onoga svijeta \" mijenjam u \"bartimej croata\" u čast slijepca Bartimeja kojeg je Isus izliječio u svom posljednjem čudu prije Križa.
Linkovi
Dnevnik.hrVideo news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Don Angelo
Tignarius
Vecernji Blog
Međugorski Glas
Glas Koncila
Poskok info
dark poesie
podijelimo radost
Voyager-nova generacija
geomir
blogomoljac
evanđeljeumolitvama
kapisrece
Forum.hr
Monitor.hr
Slike
[IMG]http://imageshack.us/thumbnmail.png[/IMG]Barti u akciji[IMG]http://imageshack.us/thumbnmail.png[/IMG]Blogeri u razmjeni mišljenja